Djevojka iz močvare (engl. Where the Crawdads Sing) je svjetski bestseler po kojem je snimljen i film. Djevojka iz močvare pripada Jungijanskoj priči o Sjeni, moralnoj dvojbi ubojstva gdje se Kya Clark susreće sa demonskim Animusom kojeg je nužno nadvladati u svom razvoju. Kažu da je ubila čovjeka, a ja kažem da je ubila djevojku u sebi koja je vjerovala da će je ljubav spasiti. Ostala je samo močvara, a močvara ne oprašta.
Mogli bismo opis filma započeti: “U gradu pokraj močvare svi su znali kako se ogovara, a nitko kako se voli. Nosili su maske pristojnosti, a oči su im bile pune blata. Kya nije imala masku, njoj je lice bilo kao vodena površina močvare. Ona je ogledalo u kojem se grad mogao vidjeti onakav kakav ustvari puritanski kvazi moralni ljudi. I zato su je mrzili. Jer tko voli gledati pravo lice svoje Sjene?” Kya je rasla s ocem koji je bio nasilnik od kojeg je pobjegla majka kao i braća, a preživljavala je prodajom školjaka. Kasnije, dečko Tate joj je donio knjige, ali joj nije rekao da će je riječima raniti. Chase joj je donio strast, ali nije rekao da će je opeći. Jedan je bio kao jutarnja magla, obećavao i nestajao. Drugi, kao oluja, došao da pokida sve korijene i povezanosti s ženstvenošću. U svakoj ženi žive dva muškarca: jedan koji je uči da leti, drugi koji je uči da pada. Kya je morala obojicu ubiti da bi preživjela.” Naime, ovdje se isprepliće Biblijska priča u kojoj je Eva voljena, a onda izbačena iz raja, muški princip koji se javlja kao njegujući i drugi hladan i okrutan na drugoj strani. Tate je pozitivni Animus i veza s s kulturom dok je Chaseom negativni Animus. U literaturi, Jungovih nasljednika ovu vrstu ponašanja muškarca koji zavodi ženu zovemo demonskim ljubavnikom.
Kad je Chase pao s kule, nije pala samo njegova krvna žrtva. Pala je i iluzija da se od Sjene možemo sakriti. Kya nije samo ubila čovjeka ona je ubila strah od žene koja kaže ‘NE’. Ona nije divlja, divlja je naša potreba da je ukrotimo jer ne prepoznajemo vrijednost u Sjenovitim dijelovima sebe koji su put prema individuaciji. Njeno ubojstvo Chasea je trenutak integracije Sjene, ona nije pobjegla iz močvare da bi se spasila od njega nego se suočila s unutarnjim predatorom. Močvara je mjesto transformacije ili integracije Velike Majke. „Močvara ne sudi, močvara prima. U njenoj crnoj vodi nema dobro i loše ima samo živo i mrtvo.” Kya je naučila jezik močvare, odnosno u njoj ne oprašta u njoj je zakon prirode u kojem morate i ubiti ako želite živjeti u istinskoj ljepoti divljine. Naš je grijeh što smo to zvali divljaštvom, a ne mudrošću koja nam nalaže prihvaćanje sebe i svijeta, a ne bježanje u idealne duhovne poglede koje odbacuju život.
„Mi smo je gurali u močvaru, a ona je od močvare napravila hram. Mi smo je učili da se boji tame, a ona je u tami pronašla svoje svjetlo. Njen put nije bio put iz močvare u grad, njen put je bio iz naše tame u njezinu svjetlost.“
Poruku filma ili romana jest da nosimo močvaru u sebi. Onu tamu koja zna kako preživjeti. Kya je žena koja neće oprostiti izdaju, ona će se boriti za svoju individuaciju u kojoj bivamo odbačeni od svijeta. Muškarac se boji takve žene jer ona uništava patrijarhalnu moć koja služi totalitarizmu i uništavanju individualnosti. Djevojka iz močvare je ogledalo. Njen postupak predstavlja da moralna pravila za proces individuacije ne vrijede jer su ona bila sami čin nasilja i silovanja, odnosno moralna pravila koja su služila ugnjetavanju i nasilju nad ženom u Jungovom procesu to je nasilje nad individuacijom.
Stara mudrost močvare bi rekla: Ne boj se vode koja te može ugušiti, boj se vode koja te nikad nije ni dodirnula.’“
Nikola Žuvela
