Mnogi početnici u meditaciji očekuju da će se uzdići iznad boli običnog života, ali često se u namjeri krije želja za bijegom od boli umjesto razumijevanja njezina uzroka. Često zaboravljamo da je u meditaciji poželjno i dotaknuti dno, jer upravo doživljene emocije treba transformirati kroz praksu.
Živimo u iluziji u kojoj naš ego, kroz formu ili masku s kojom se identificiramo, stvara lažnu sliku stvarnosti i na taj način, kroz kvazi-toleranciju, potiskujemo sebe i ne razumijemo što je pred nama. Naime, većina nema vlastito mišljenje o svijetu ili je to mišljenje koje je formiralo društvo, pa se ne može vidjeti da je ono što tražimo od svijeta ili partnera samo projekcija, a ponajmanje želja da saznamo što zapravo volimo. Zato zen poslovica koja kaže: Odbacite intelekt često može biti zamka. Da, ali samo ako znate što znači misliti.
Dakle, meditacija i duhovna praksa lako se mogu koristiti za potiskivanje i izbjegavanje osjećaja ili za bijeg od teških područja života. Zato je važno suočiti se sa svojim uznemirujućim emocijama, krenuti prema onim emocijama koje nas najviše muče, krenuti prema onome što nas doslovno gadi kako bismo izgubili taj crno-bijeli osjećaj stvarnosti.
Mnogi se opiru traženju uzroka svoje patnje jer bi morali ponovno proživjeti bol koju smo uspješno potisnuli. Tuga može biti korisna jer je iskustvo kroz koje učimo i napredujemo, ali malo tko razumije postojanje tuge i ljutnje u našem iskustvu stvarnosti, pa većina radije taj osjećaj potisne. Ako ne možemo voljeti i dati smislen rad ovoj Zemlji, čemu onda služi duhovna praksa? Tada ona nema svrhu. Postaje poput nekog mentalnog koncepta s kojim se identificiramo, ali kroz njega ništa ne osjećamo. Stoga, kada vježbate, budite svjesni svog iskustva s vanjskim svijetom, svog rada, odnosa. Ako odnosi s partnerom i drugim ljudima ne funkcioniraju, to znači da vaša praksa nije dobra. Najvažnije pravilo vrijedi za duhovnost: kako na nebu tako i na zemlji, kako radite i osjećate iznutra, tako radite i djelujete u vanjskom svijetu. Meditacija je jedna od najboljih praksi samospoznaje, ali važno je prihvatiti ovaj svijet i hrabro prihvatiti sve emocije koje se događaju na tom putu, jer one mogu puno reći o unutarnjem Ja, o onome što zapravo mislimo u sebi, ali često ne priznajemo.

Nikola Žuvela