Za naše vrijeme, priča o pustolovinama Robina Hooda zanimljiva je i pomaže nam razumjeti one koji žive na marginama društva. Robin Hood utjelovljuje arhetip heroja koji se bori protiv nepravde, ali istovremeno je i prognanik (outsider) – živi izvan zakona, ali u službi višeg morala. Prema Jungu, heroj predstavlja borbu svijesti protiv nesvijesti, svjetla protiv tame, što odražava individualnu i kolektivnu potrebu za pravdom. Društvo negira svoju korupciju i pohlepu, te ih projicira na “zle bogataše”, dok Robin postaje simbol potisnutog bijesa i želje za osvetom. On je, u nekom smislu, individuiran junak – prihvaća svoju tamnu stranu (krade), ali u službi dobrome.
Robin se vraća iz rata i saznaje da mu je šerif ubio oca. Korumpirani despot želi ga ubiti iz čiste pohlepe kako bi dobio obiteljsku zemlju. Robin Hood ne može se vratiti kući. Nastavlja živjeti u divljini.
Psihološki, ovo ukazuje na vrijeme koje mu je potrebno kako bi dobio vrijeme za oporavak nakon životnog neuspjeha ili velikog gubitka, dobro poznato regresivno stanje koje nam služi da drugačije percipiramo stvarnost i napustimo stara shvaćanja, poput mladenačkog bunta. Većinu vremena, ovo stanje je konstanta jer se ljudi susreću s pobunom, ali ne čine ništa značajno po tom pitanju. Da bismo prevladali ovu situaciju, potrebna nam je šuma.
Mračna šuma, nesvjesno, također predstavlja Animu, Robinovu žensku stranu – mjesto u nama koje nam je tajanstveno. Životne okolnosti mogu nas baciti u emocionalno izazovne situacije. Kao u alegoriji, postoje razni zadaci koje treba dovršiti i teškoće koje treba prevladati. Tamo pronalazi buntovnike ili druge slične sebi, odnosno uspostavlja prijateljstvo sa svojom Sjenom.
Robin Hood se mora nositi sa zlostavljanom šumom jer u njoj žive marginalizirani i zlostavljani ljudi odbačeni od sustava ili oca. Ovo je primjer suočavanja s marginom i vladarom.
U našim životima postoje rani izazovi s kojima se moramo suočiti samo da bismo krenuli u unutarnju potragu. Čuvar, granice ili zakon postoje ako ne možete podnijeti puno straha, a onda niste spremni za putovanje. Suočit ćete se s ogromnim užasima prije nego što se zadaci dovrše. Vaš će život biti u opasnosti. Ako ne možete podnijeti teška iskustva, poduzmite dodatne pripreme prije prihvaćanja izazova. Na primjer, na poslu dovršite neku dodatnu vještinu ako vidite da vam prijeti otkaz, ili u vezi pokušajte pronaći terapeuta s kojim možete raditi na vezi ili završavate srednju školu, faks, tada se nalazite na prekretnici, započinje život na koji vas nitko nije pripremao.
Robin Hood okuplja hrpu ubojica u kohezivnu skupinu, nazvanu Veseli Ljudi. To je Sjena koju svatko od nas mora prihvatiti. Možda mislimo da su to izdajnici kao konkurentske energije u nama, ali to je svađalački sukob različitih kvaliteta, planova, osjećaja, pa čak i identiteta u nama. Uostalom, svatko od nas ima nekoliko unutarnjih osobnosti. Vaš partner ima mirne osobine, a postoji i onaj divlji dio vaše prirode, te se možete zaljubiti upravo u takvu osobu. Ostajete razapeti s djelovima osobnosti koja govori svaka za sebe.
Robin Hood ujedinjuje različite likove i privlači funkcionalan tim. Svima nam je potrebna takva integracija na unutarnjoj razini da bismo bili učinkoviti.
Ova priča govori o ljudima koji prolaze kroz emocionalna previranja i živi kao odbačenici, koji se suočavaju s izazovima usporedivim s onima kroz koje je Robin Hood morao proći. Priča služi kao ogledalo u kojem ljudi mogu vidjeti značenje iskustava koja su toliko neodoljiva, ali istovremeno i opasna jer se susrećemo s dijelovima sebe od kojih bježimo u javnosti. Neugodni događaji mogu imati ogromnu vrijednost za samorazvoj. Prevladavanje osjećaja ugnjetavanja zadatak je vrijedan truda svakog pojedinca.
Ta bi priča mogla biti metafora za prolazak kroz bolest poput raka ili doživljenu nesreću gdje morate početi ispočetka, što nam ova priča psihološki govori. Na mitskom putu postoji poziv koji je dan svima nama. To je događaj koji pokreće cijelu dramu. Često je to nešto poput bolesti ili financijske katastrofe ili prekida veze. Možda je to najgora mogućnost koju osoba može zamisliti. Često je to događaj koji život dovodi u potpuni nered. Čini se u ovom trenutku da bi život bio puno bolji da se nikada nije dogodio. Dugoročno se ispostavi da je obrnuto istinito. Život je puno bolji upravo zato što se dogodila katastrofa. Nikada ne bismo razvili kvalitete koje smo kasnije cijenili da se tragedija nije dogodila.
Mit i bajka su toliko duboki, ali za sada, pogrešno shvaćeni od strane Zapada. Tužno je roditi se i ne vidjeti ovu unutarnju priču i koliko moćan mit može biti kao vodič za unutarnji svijet.
Često me zateče koliko je ovo objašnjenje odbojno i nevidljivo ljudima. Ovdje nam se nudi tako lijepa duhovna priča koja ujedinjuje naše djetinjstvo i opravdava sve one dječje osjećaje koji sada mogu pronaći svoju puninu u prihvaćanju različitih dijelova naše duše u odrasloj dobi. Čim nešto izađe izvan konteksta politike i religije, ljudi to uopće ne prihvaćaju jer se svijest svim svojim snagama brani od spoznaje. Svatko prima znanje na razini na kojoj ga razumije.
Robin kasnije susreće svoju pravu Animu u kojoj mora pobijediti zle sile, odnosno nesvjesne instinkte koje mora asimilirati. Šerif je zapravo predstavnik divljih i neukroćenih instinkta koji se kriju u autoritetu ili Animusu, a ovdje je predstavljen kao demon jer je to njegova početna manifestacija. Pobjeda nad tim dijelom osobnosti nudi putniku osvajanje autoriteta i prijelaz iz demonskog u pravedni plod koji više nije izvan osobe. On postaje cjelovit kroz Animu ili princezu. Robin postaje vođa protiv kojeg se borio. Bez Marian, Robin bi bio samo revolucionar bez srca – njena prisutnost omogućuje mu da prihvati svoju osjetljivost (npr. kada se pokaje zbog nasilja ili pokaže ljubav prema narodu). Jung bi rekao da je Anima “putovnica u nesvijest” – Marian često dublje razumije moralne dileme od Robina, što ga vodi ka većoj introspekciji.
Slikovni prikaz mističnog vjenčanja ili sjedinjenja muškarca i žene unutar čovjeka krajnji je cilj svakog pojedinca kojeg većina ne uspjeva postići jer ostaje na početnoj razini u kojoj narod projicira svoju Sjenu na zlog šerifa daljenje incijacije naša cvilizacija još nije kao pitanja niti otvorila. Stoga, smo zaglavljeni u Robinovu priču gospodara i sluge. Robin Hoodova priča odražava dihotomiju “mi protiv njih” koja je duboko ukorijenjena u kolektivnoj psihi i koja pokazuje da ljudska svijest još uvijek funkcionira na manje-više crno-bijeloj moralnoj shemi. Ovo je tipično za arhaičnije stadije razvoja, gdje se kompleksni društveni problemi svode na jednostavnu borbu između “heroja” i “zlikovca”. Projekcija Sjene započinje tako što ljudi ne prihvaćaju da i sami imaju tamne strane, pa ih projiciraju na “zle” likove (šerif, bogataše). Robin Hood je “dobar” jer se bori protiv njih, ali zapravo i on krši zakon – što pokazuje da je moral u priči selektivan.U modernom društvu, pitanja nejednakosti su mnogo složenija (npr. ekonomija, sistemska korupcija), ali ljudi i dalje vole priče gdje je zlo personalizirano (šerif) umjesto apstraktnog poput kapitalizma, birokracije. Ljudski um traži jednostavne narative da bi lakše živio u svijetu. Robin Hood je arhetipski spasitelj, šerif je arhetipski tiranin – što odgovara dječjem načinu razmišljanja (“tata je dobar, zmaj je zao”). Iako je prošlo mnogo godina od Srednjeg vijeka, danas mnogi ljudi Trumpa i Putina smatraju spasiteljima Zapada, dok su na drugoj strani zlikovci koji su sljedbenici Sotone (Biden, Macron i dr.). Istodobno, zansntvenici kada im se spomene duhovnost, afektivno im se diže kosa na glavi stavljajući sebe u prestolje intelegencije stigmatizirajući duhovnost bez ikakvog dokaza. Barbarizam obučen lažnom kulturom i intelektualizmom. Robin Hood krade, koristi nasilje i ima narcisoidne impulse (uživa u slavi kao “zaštitnik siromašnih”), ali integracijom Sjene i Anime nadilazi svoje početne adolescentske porive, pogotovo pripadnosti grupi.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
