Jung je naglašavao važnost osvještavanja projekcija i preuzimanja odgovornosti za vlastitu psihu. Njegov koncept “Sjene” sličan je ideji da se nesvjesne karmičke tendencije moraju integrirati. Jung se fokusirao na psihološke procese u ovom životu, dok karma uključuje transpersonalni kontinuitet kroz više života. Jung nije eksplicitno govorio o reinkarnaciji, iako je istraživao arhetipove koji podsjećaju na karmičke teme (npr. “vječni povratak”).

 Danas vidimo samo borbu ega i karme toliko jaku da smo došli do točke u kojoj polako ali sigurno uništavamo planetu mogućnosti koja je ispunjenja toliko destruktivnim ponašanjima da na ovoj planeti ima toliko oružja koja mogu deset puta uništiti stanište u kojem se nalazimo.
Kada se na jotish konzultacijama spomene riječ karma, onda to možemo promatrati iz tog jednodimenzionalnog kuta, gdje govorimo o položajima planeta i onome što vam se trenutno događa, ali da biste razumjeli što se zapravo događa, potrebno je razumjeti gore navedenu činjenicu.
Dakle, sve naše karme koje se ovdje događaju su da nas izbace iz ego projekcije, koja je u svojoj biti takva da uništava svaku sretnu ljubav, tako da danas govorimo o nesretnim ljubavima. Donekle je ego potreban čovjeku da preživi, ​​da plati račune, ali, uglavnom, on je najveći zagađivač svega oko nas jer je fantom, prazna ljuštura koju stalno treba puniti nečim drugim, a to ne možemo raditi u nedogled. Ego je ostatak životinjskog dijela postojanja ili našeg tijela koji kasnije može preživjeti samo ako prihvati cjelinu, što znači da mora razumjeti kako nas ljutnja i strah žele dovesti do Jastva kojem se ego mora predati ako želi rasti. Za ego je to preteško jer potrebu za emocijama zamjenjuje hedonizmom koji onda stvara karmu, mnoštvo radnji kojima želimo održati postojeće stanje. Na primjer, umjesto ljubavi, biram moć, kradem ili varam preko drugih dok ne postignem taj status i na taj način stvaramo Sjenku ili rezervoare karme. Ostalo je povijest kako se stvari manifestiraju. Dok ne shvatimo tu igru, teško ćemo razumjeti što se događa oko nas. Jungov pristup karmi bio bi simbolički i psihološki – karma kao unutarnji proces suočavanja s nesvjesnim uzorcima koji utječu na naš život. Umjesto doslovne reinkarnacije, Jung bi rekao da “nosimo prošlost u svojoj psihi”, a put prema cjelovitosti zahtijeva svjesno rađanje na tim dubinskim slojevima. Ono gdje se poklapa Jungovo učenje s Istokom je Jastvo ili atman, odnosno cijeli njegov rad je usmjeren prema Jastvu i usmjeravanjem čovjeka prema tom centru psihe.

Nikola Žuvela