Možda je najbolji način za pristup sagledavanju odnosa zapravo je demistificiranje uloge partnera. Partnerski odnosi nastaju kada se zaljubimo, kada se uspostavi utjelovljenje dominantne figure ili oca i uvjerenje da je ta dominantna figura stvarna.
Taj fantazmični utjecaj nevidljivog i svemoćnog oca je najvidljiviji kada dobijete račun ili neki veliki porez kojeg morate platiti u nama se javlja strah ili iracionalni bijes, a taj račun djeluje na nas kao fantom jer ne viidmo osobu koja nam prijeti i tim više stvara se osjećaj nelagode. To je kao utjecaj nevidljivog policajca koji nas gleda, sve zna a mi ne možemo ništa. Najnoviji primjer takvog Gospodara u nama ili suca, kao nevidljivog, a samim tim i svemoćnog agenta, pruža film Privedite osimnjičene, Bryana Singera koji tematizira misterioznog “Keysera Soezea”, genijalnog kriminalca čiji samo postojanje je misteriozno i opasno, kao što se kaže u dijalogu u filmu: “Ne vjerujem u Boga, ali ga se bojim.” ne spominji to drugima – njegov identitet je strogo čuvana tajna. Kraj filma otkriva da je Keyser Soeze najjadniji u skupini osumnjičenih, skromni slabić.
Ovdje je ključan svemoćni nevidljivi nositelj moći i način na koji se, nakon što se njegov identitet javno razotkrije, taj isti lik svodi na realnu figuru gdje postoji samo slabić. Fantazama objašnjava moć koju posjeduje takva majstorska figura, ona je spremna da se prekine sve veze s običnim ljudskim odnosima ili odnosima s bližnjima (Keyser Soeze je navodno hladnokrvno ubio svoju ženu i djecu kako bi spriječio pripadnike protivničke bande da ga ucjenjuju prijetnjom ubijanja njegove obitelji. Moć koju pokazujem oslanja se na ono što je u meni što je više od mene samog poput filma Alien: neuništivi predator koje predstavlja iskonsku – simboličku sliku Sjene ili vraga skrivenih u njedrima, odvratni ljigavi parazit koji osvaja nutrinu čovjeka i dominira njime u filmu. S druge strane, primjerice, ako milijunaš izgubi svoje milijune, žena koja ga je volila zbog njegovog bogatstva jednostavno će izgubiti interes za njega i ostaviti ga bez ikakvih dubokih trauma; ako me pak vole zbog nečega što želi za sebe, što je više u meni od mene samog (poput Napoleona ili uspjeha)”, sam intenzitet te ljubavi lako može prijeći u ništa manje strastvenu mržnju, jer ne posjedujem tu kvalitetu u sebi i samo postojanje te kvalitete stvara zavist i mržnju. Stoga, daleko je ugodnije znati da me žena voli zbog mojih milijuna – ta mi svijest omogućuje da se držim na sigurnoj udaljenosti, kako bih izbjegao da se preduboko upustim u igru ljubavi, otkrivajući se drugome. Problem nastaje kada drugi u meni vide “nešto više od sebe” – tada je širom otvoren put za paradoksalan kratki spoj između ljubavi i mržnje.
Dakle, agent paranoje, progonitelj, drugi je otac, neasimilirani otac kojeg tražimo u opsesivnoj želji za moći ili nadmoći iznutra koju sebi prisvajamo. Ova slika Boga ili dominacije u odnosima je ono s čime većina ljudi živi i to je jedini aspekt koji uzrokuje nasilje koje vidimo u odnosu, ali i oko sebe. Stoga, kada volite ili mrzite partnera, pokušajte vidjeti niste li se zaljubili u tog agenta ili dio nadmoći koja je bila u partneru, i kada ste otkrili da ste prevareni, kada ste vidjeli pravu osobu, postao si ljut i pun mržnje. Mnogi ne razumiju da se zaljubljuju u status i moć i očekuju ljubav.
