Od kada je pisma imamo najviše knjiga o duhovnom, ali najmanje iskustva unutarnje stvarnosti. Danas ljudi imaju više objašnjenja istine, tako da su stara objašnjenja neinteresantna. Više mogućnosti raspršuje pažnju koja je danas prilagođena dječjem umu bez želje da se promišlja i doživljava sadržaj duše. Na taj način se stvara perfekcionizam gdje se zanemaruje vlastiti doživljaj i interpretacija. Bježanje od doživljaja sebe vodi u smrt jer se odbija transformirati elemente prirode ili osjećaje gdje bolesti prizivaju nesvjesnu želju za samoubojstvom. Kada nije onako kako je ego mislio da svijet jest nastaje osveta ega koji kaže: Radije odabirem smrt nego svijet kakav jest. Zato imamo poplave bolesti jer narcisoidnost koja je toliko snažna kolektivno stvara odbijanje života gdje je velika većina u stavu protesta, a bolest je odgovor nesvjesnog. Mladi danas imaju veliki problem s radnim navikama, oni kao isposnici čekaju prosvjetljenje koje ne dolazi i ne mogu prihvatiti odraslu ulogu. Stoga, ne čudi da je toliko snažna nesvjesna poruka o promjenama spola i ostalih pokušaja u kojima se odbija inicijacija u odraslog čovjeka kojeg nesvjesno tako jako nameće, a nakon odbijanja inicijacije nesvjesnog, mnoge mlade ljude tjera u dizanje ruke na sebe (veliki rast samoubojstava u mladih), ili obolijevaju od bolesti koje su karakteristične za stariju dob, ili biježe u različite ovisnosti. Još uvijek odbijamo priznati psihičku stvarnost i odrastanje, sve ima svoju cijenu, ne možete ostati djeca koja neprestano čekaju idealno drustvo koje ne postoji.
Nikola Žuvela
