Hermetika je jedno od najvažnijih djela ezoterične filozofije u Europi. Gotički stil gradnje, posebice katedrala, rođen je iz hermetičkih učenja, a templari su to znanje donijeli u Europu. U mnogim Crkvama simboli i ikone puni su egipatskih simbola koji su štovali Izidin kult. Štovanje Izide u Egiptu predstavljalo je jednakost muškaraca i žena, pa je zato ovaj kult bio štovan među ženama u Rimskom Carstvu, koje je bilo isključivo patrijarhalno. Hermetička tradicija vjeruje da je Isus rođen 29. srpnja, te da je povezan sa zvijezdom Sirius. Svi znamo da se Isusov rođendan slavi zbog zimskog solsticija i rimske proslave boga Sunca, pa je, da bi se ugodilo rimskoj tradiciji, rođendan određen upravo prema tom astrološkom rimskom slavlju, a pravi datum i dalje ostaje nejasno , a prema hermetičkoj predaji to je 29.7. Zašto? Zato što je taj dan u starom Egiptu bio početak njihove godine.
Zvijezda Sirius imala je sveto značenje za Egipćane i bila je povezana s ciklusom porasta i opadanja vode u rijeci Nil. Krist predstavlja utjelovljenje Horusa na Zemlji, baš kao što su bili faraoni, a to je još jedan mit koji je kršćanstvo preuzelo iz starih vjerovanja, tj. mit o bogočovjeku.
Najpoznatiji je mit o Izidi i Ozirisu. To je jedan od temelja egipatskog mističnog učenja, prema kojemu su se kroz povijest stvarale inicijacije tajnih bratstava, očito i onih loših koje se koriste u političke svrhe. No, za nas je ovdje važniji mit o bogu zmiji zvanom Set. Bio je ljubomoran na svog brata Ozirisa. Vladao je državom zajedno sa svojom ženom Izidom. Tu na scenu stupa stari mit o bratoubojstvu. Set je pozvao Ozirisa da mu pokaže posebnu škrinju i zamolio ga da uđe u nju. Kada je Oziris ušao, Set je zatvorio kovčeg i tako ga pretvorio u Ozirisov sarkofag. Oziris je umro u lijesu. Set je uzeo njegovo tijelo i bacio ga u Nil.
Izida je tražila Ozirisa i pronašla ga u Nilu okruženog lopočima. Inače, lopoč je simbol faraona i savršeno biće u svijetu biljaka. Lokvanj živi u sva četiri elementa, korijen mu je u zemlji, stabljika u vodi, listovi u zraku, a cvijet stremi prema vatri.
Dakle, kada je pronašla Ozirisa, Izida je izvadila tijelo iz rijeke i pokušala ga oživjeti. Set je opet prijevarom uzeo tijelo i raskomadao ga, te rasuo po svijetu. Izida je skupila sve dijelove tijela, osim falusa. Napravila je novi falus od stabla topole i stavila ga na Ozirisovo tijelo. Tada su zapravo nastali mit i religija o Izidi, koja magično pretvara drveni ud u pravi. Izida je oživjela Ozirisovo fizičko tijelo i pozvala njegovu dušu iz podzemlja uz pomoć njegovog nećaka Anubisa, boga šakala i podzemlja. Zatim je vodila ljubav s Ozirisom i začela dijete. Oziris se vratio u podzemni svijet, a Izida je rodila sina Horusa. Tako prepoznajemo trojstvo, koje je kasnije dobilo jednako veliku važnost u kršćanstvu. Dakle, imamo muški i ženski princip, te prirodni, a to je dijete koje simbolizira Jastvo koje se tako pojavljuje u snovima.
Dakle, Ozirisova smrt nastaje zbog tame u kojoj nema svjetla, a ne zbog razloga koje obično ne vidimo kao razlog smrti. I faraoni su se polagali u lijesove za ritualni prolaz duše astralnoj razini. Balzamirano tijelo predstavlja alkemijsko tijelo za utjelovljenje u drugom tijelu. U ovom mitu Izida oživljava solarni simbol čovjeka, tj. ud, tijelo predstavlja ženski princip. Ud je također simbol aktivne sile, a Izida je simbol pasivne sile. Dakle, aktivna sila rađa jaje tame i stvara svemir prostor-vrijeme.
Čarolija je ono što ostaje nepoznato u učenju, a to je čin umjetničkog stvaranja. Umjetničko djelo pretvaranja nežive u živu materiju zapravo znači promjenu emocija, sazrijevanje emocija. Ovaj mit pokazuje kroz što prolazi svaka ljubav, to je kušnja. Svaka ljubav je na kušnji, odnosno život nas testira jesmo li spremni odreći se starog sebe i proći kroz transformaciju smrti ega, a zatim transformaciju emocija, gdje shvatimo da smo i sami sposobni za ljubav , a to je zapravo transformacija, stvaranje djela, stvaranje novog djeteta (Sebe), a to je ljubav. Kažnjavanje i samokažnjavanje tijela, tj. kažnjavanje kojim smo opsjednuti u odnosima kroz optužbe, ljubav pretvara u religiju, tj. klanjajući se sili kojoj se klanja cijeli svijet. Moć se očituje kroz strah i želju. Dakle, odnos sadmo-maso odvija se u većini odnosa: inkvizitori i mučenici koji mijenjaju uloge. Ovaj mit govori o snazi žene, njenoj sposobnosti da se uzdigne svojom najvećom snagom ljubavi koju čini strpljenje, a onda ona sama postaje snaga koja oživljava.
Nikola Žuvela
