„Svako sam jutro skicirao u bilježnicu mali kružni crtež, mandalu, koji je izgledao kao da odgovara mojoj unutarnjoj situaciji u to vrijeme… Tek postupno sam otkrio što je mandala zapravo: … Sebstvo, cjelovitost osobnosti, koja ako sve ide dobro, harmonično je.”
– C.G. Jung
Budistička psihologija je namijenjena poboljšanju našeg stanja svijesti. To je primijenjena nauka koja se sastoji od meditacije, vizualizacije i vježbi svjesnosti tijekom dana. U devetnaestom su stoljeću Britanci i Amerikanci prvi počeli proučavati budizam i bili su impresionirani racionalnim aspektima njegove filozofije, ali su bili zbunjeni snažnim emocionalnim i uznemirujućim psihološkim simbolima i vizualizacijama.
Idolopoklonstvo protestantizma navelo je mnoge istraživače da klevetaju ‘tantrički koncept filozofije, koji su povezivali s primitivnim folklorom i šamanizmom, ni katolicizam ni islam nisu bili daleko od te klevete. Dakle, o čemu se radi u tantri? Buddha je prepoznao važnost podsvjesnih aktivnosti uma, kako individualnih tako i kolektivnih, 2400 godina prije utemeljenja zapadne psihologije važnost simbolike tantričke umjetnosti i vizualizacija “arhetipova” – drevnih obrazaca i simbola u nesvjesnom može proizvesti snažne emocionalne reakcije. Tantra je nastala u 4. stoljeću i proširila se i na budizam i na hinduizam u različitim oblicima od tantre seksualnosti do tantre asketizma. Zapravo, tantra je transmutacija i transformacija našeg svakodnevnog okruženja na duhovnom putu prosvjetljenja.
Vajrayana ili tantrički budizam izveden iz tantre uključuje ezoterične vizualizacije, simbole i složene rituale koji se mogu naučiti samo uz majstora učitelja. Stoga se velika pozornost pridaje korištenju mantri, mudri, mandala i ezoteričnih vizualizacija.
U Vajrayana tradiciji postoje mnogi sveti likovi, koje možemo nazvati božanstvima, ali ti likovi predstavljaju određeni filozofski i iskustveni princip, tj. određeno stanje svijesti.
Ovaj budizam, koji je najrašireniji na Tibetu, razlikuje se od upotrebe sutri u budizmu. Na primjer, kada prakticiramo tantrički budizam, pokušat ćemo spriječiti ideje o izgledu okoline koje se pojavljuju u našem umu i umjesto toga vizualizirati našu okolinu kao mandalu božanstva. Na isti način možemo promijeniti izgled našeg tijela, svoje užitke i svoje postupke, te sebe staviti kao božanstvo ili Budu na njihovo mjesto. To je bila prva spoznaja kvantne fizike, odnosno prakticirali su ono što kvantna fizika tvrdi: da stvari nisu čvrste i da nemaju značenje koje im naš um pridaje. Takvom praksom možemo postići brze rezultate. Jung kaže:”Godine 1938. imao sam priliku, u samostanu Bhutia Busty, blizu Darjeelinga, razgovarati s lamaičkim Rimpocheom , po imenu Lingdam Gomchen, o khilkoru ili mandali. Objasnio ju je kao dmigs-pa (izgovara se ”migpa”), mentalnu sliku koju može izgraditi samo potpuno poučen lama snagom mašte. Rekao je da nijedna mandala nije kao bilo koja druga, sve su individualne Također, rekao je, mandale koje se nalaze u samostanima i hramovima nisu bile od posebne važnosti jer su one bile samo vanjske reprezentacije, koje se postupno izgrađuju kroz (aktivnu) maštu. vremena kada je psihička ravnoteža poremećena ili kada se misao ne može pronaći i mora se tražiti, jer nije sadržana u svetoj doktrini….Čini mi se neupitnim da su ovi istočnjački simboli nastali u snovima i vizijama i da ih nije izmislio neki crkveni otac Mahayane….Za nas nije bez značaja cijeniti visoku vrijednost koja se pridaje mandali, jer se ona vrlo dobro slaže s najvišim značenjem pojedinačnih simbola mandala koje karakteriziraju iste kvalitete – da tako kažemo – “metafizičke” prirode. Osim ako nas sve ne vara, oni označavaju ništa manje nego specifično središte osobnosti koje se ne poistovjećuje s egom.”
Ovdje ne govorimo o praktičnom obliku ove prakse, već samo o teoretskom. Ovdje se radi o vizualizaciji i njenoj moći, o kojoj je govorio i Nikola Tesla. Kada vizualiziramo arhetipske slike i stavimo ih na mjesto onoga što nazivamo stvarnošću, jasno je da dolazi do transformacije onoga što promatramo jer ono što vidimo samo je odraz arhetipova i njihove moći da opsesivno vjeruju da ono što mi promatramo sada vidimo istinu. To je također alkemijski proces kao metafora transmutacije u kojoj se nečista duša mijenja u savršenu dušu. Velika je zabluda onoga što mislimo da jesmo. Arhetipovi poput Anime i Animusa koje možemo koristiti kroz vizualizacije mogu uvelike promijeniti značenje muško-ženskih odnosa, ali to ne shvaćamo ozbiljno pa su naši ljubavni odnosi opterećeni poteškoćama u kojima smo sami sebi potpuni stranci. Ono što vidimo samo je mali dio onoga što projiciramo iz sebe, stoga je imperativ da svatko od nas prepozna i okrene se svojim projekcijama stvarnosti u kojima se krije prava bit stvarnosti. Proučavajući mandale pacijenata, Jung je otkrio budističke mandale i njihovu složenost. Ona se sastojala u tome što su oni svojom formom mnogo razvijeniji od onih koje su crtali njegovi naručitelji, te je vidio kako one predstavljaju dublji ulaz u stvarnost interijera. Stoga je otkrio da je Istok mnogo dublje afirmirao nesvjesne procese, što znači da je postigao veći razvoj svijesti. Za zapadnjake takvi pristupi stvarnosti crtaju neobične slike, ali za poznavatelja unutarnjih procesa oni su otkriće koje nam govori o još dubljim procesima samorazvoja. Razine stvarnosti koje su najbolje objašnjene u knjizi Tibetanska knjiga mrtvih govore o stvarnosti mandale koja je podijeljena na nekoliko razina, tj. naše nesvjesno. Bilo kako bilo, razlika koju ova praksa čini je ta što je iskustvena i primjenjiva, ne ovisi o uvjerenjima već o vježbanju i radu s nesvjesnim razinama stvarnosti.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
