Ovo je izvrstan period da svatko od nas pogleda što se događa iza paravana našeg uma. Jung je rekao da u ovom današnjem problemu u kojem se nalazimo odgovore treba tražiti u kolektivnom nesvjesnom koje utječe na naše živote. Mnogo puta je na temelju kolektivnog nesvjesnog mogao predvidjeti stvari koje će se dogoditi, poput Drugog svjetskog rata 1920. godine.

Kolektivno nesvjesno je termin koji je skovao Jung, a nalazimo ga u budizmu u pojmu bhavanga-sota. Svatko od nas sanja simbole Jastva ili Boga u obliku mandale. Bilo da ste sanjali sat, stol, rozetu, to su simboli cjelovitosti ili Jastva, ali ljudi ih ne razumiju i ne znaju da se Jastvo sastoji od mnogih arhetipova. Oni su jednostavni prikazi univerzalnih načina ponašanja koji služe čovjeku u ostvarivanju njegove osobnosti. Primjer arhetipskog odnosa je odnos majka-dijete ili odnos otac-dijete.
Jung je smatrao da je kolektivno nesvjesno naslijeđena zbirka znanja i iskustava predaka koju svako ljudsko biće ima pri rođenju, ali ljudi nisu svjesni tih sadržaja koji spavaju u svakom sanjaru. U vrijeme osobne krize svijest može otvoriti vrata kolektivnog nesvjesnog kao u sadašnjem trenutku kada su mnogi sadržaji izašli iz psihe i pokazali kakvi su ljudi u stvarnosti.
Arhetipovi su sadržaji u nesvjesnom o kojima sanjamo svaki dan, ali većina zaboravlja što sanja jer svijest želi zadržati odabranu samostalnost pa svako jutro potiskuje te sadržaje jer želi ostati u stanju uživanja ili Edipa koji ne želi prihvatiti odgovornost za svoje postupke.
Snovi daju važan uvid u to što je kolektivno nesvjesno i vode nas prema Jastvu ili spoznaji Boga kroz spajanje suprotnosti Anime i Animusa.
Arhetip smrti i rođenja
momentalno je prisutan u kolektivnom nesvjesnom. Arhetip smrti i rođenja je oduvijek bio jedina izvjesnost u našim životima, ali smo kao društvo uspjeli blokirati sve misli o tom arheripu kroz zabavu.

Pokušavamo kao civilizacija pobjeći od arhetipa Smrti i Rođenja, a on se pojavljuje u svim oblicima transformacije, rituala i procesa individuacije, glavna je tema svetog daha i svetog plesa, te mnogih drugih oblika šamanskih i mističnih iskustva. Arhetip ponovnog rađanja jedan je od temeljnih arhetipova transformativnih procesa koji se u određenoj mjeri događaju posvuda u prirodi. Trenutno imamo posla s krizom raspada društva, gdje se spomenuti arhetip pokušava probiti do svijesti ljudi.
Ova je tema primjer arhetipskog procesa smrti i ponovnog rađanja koje se mora dogoditi u svakome od nas ako želimo doseći “kritičnu masu” dovoljno veliku da napravimo javni pomak na dovoljno velikoj razini.

Svatko od nas mora postati promjena koju tražimo za planet. To znači da trenutna početna smrt starog svijeta i ponovno rođenje moraju djelovati u nama, ako želimo uspješno utjecati i održati vanjsku i javnu transformaciju usmjerena na širenje svijesti o poštivanju života. Ono prema čemu nas tjera ovaj proces je oporavak duše i individuacije. Mi smo fetus koji se mora transformirati, kako je rekao Joseph Campbell: “Od morskog stvorenja dišeš s vodom, pretvaramo se u čovjeka koji udiše zrak”. Dakle, dijete se mora roditi kao dječak ili djevojčica, nakon toga postaje svjesno svog spola, srednje dobi i starosti, a to je proces rasta bez kraja i prijelaz starog u novo, a snovi usmjeravaju osobu ili joj govore što treba učiniti kako bi promijenila trenutnu situaciju.

Arhetip smrti i ponovnog rođenja izražava se kao obrazac transformacije prošlih ograničavajućih čimbenika i rađanje novih oblika života.
Vrijeme krize filtrira i odbacuje ono što je trulo u ljudskoj egzistenciji, ovaj arhetip je izašao na vidjelo da pokaže ono što je Freud rekao da u nama postoji tantos ili nagon za smrću od kojeg čovjek bježi cijeli život. Kao što je rekao Bukowski: Čovjek mora umrijeti nekoliko puta da bi živio.
Naša svijest pokušava nas udaljiti od kolektivnog nesvjesnog ili arhetipova jer svijest duboko u sebi zna da se boji najjačeg arhetipa – smrti, odnosno smrti onog djetinjastog u nama koje mora odrasti. Financijska kriza, rat i pandemija kao nosioci arhetipa smrti probijaju se kroz tanki sloj svijesti, ali nosimo u sebi Jastvo ili sjeme, a svako sjeme svijesti ima veliki potencijal za rast. Ispod svijesti leži područje nesvjesnog uma, stotinu puta veće od našeg tankog sloja svijesti.  Inicijacijska smrt starog svijeta i ponovno rođenje moraju u nama djelovati, ako želimo uspješno utjecati i održati vanjsku i javnu preobrazbu, na načn života usmjereniji na proširenje svijesti.

 Kolektivno nesvjesno vidjelo je i doživjelo mnoge živote i mnoge smrti. To je glas opreza i straha, a on dolazi jer smrt smatra krajem, a ne ponovnim rođenjem.

Meditacijom, snovima i Jungovom aktivnom imaginacijom, umjetnošću možemo iznijeti sadržaje kolektivnog nesvjesnog u svjetlo naše svijesti. Suočiti se sa svojim strahovima, a ne suzbijati ih. Na putu meditacije učimo kako se suočiti sa svojim najvećim strahovima, negurajući ih u stranu,  a istovremeno možemo prepoznati da dok je tu strah, postoji i nešto drugo: to je svjesnost. Tako polako postajemo sposobni suočiti se s onim što smo uvijek pokušavali izbjeći. To je neugodno, ali ono što kažu prosvijetljeni ljudi: Nema drugog načina osim biti svjestan.

Dok učimo da integriramo svoje najdublje strahove u svoj život, ostajući prisutni, otvaraju se nova vrata svjesnosti.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut