Ova rečenica je bolest Zapadne civilizacije, odnosno mnoge prevare u odnosima dolaze upravo zbog rečenog. Ako pogledate mnoge ljude susret ćete se s ovom bezglavom nemani koja je bog Zapada, a pored je bog posljedice zvan melankolija.
Često postavljam pitanje što želite od odnosa, odgovor je ljubav, ali imamo ljubav prema roditeljima, djeci, kućnim ljubimcima, pa kakva je to ljubav koju želite? Neki kažu ponovno ljubav jer ne razumiju tu riječ, a drugi poštovanje, prihvaćenost. Ipak, analiza otkrije da se na svjesnoj razini traži poštovanje, ali u podsvijesti je skrivena želja za Dionizijskim odnosom koji vodi u tragičnu ljubav. Dakle, želim nešto što me povređuje jer to je uzbudljivo, s druge strane, ako mi je to uzbudljivo to znači da sam u depresiji jer me nešto izvana treba uzbuditi, svijet je kriv što mi ne daje uzbuđenje pa ga tražim tako da mi je lakše da se povrijedim lošim odnosom jer tako sam se vratio u sigurno utočište roditeljske mazohističke ljubavi koju jedino znam i prepoznajem kada krećem u avanturu. Nažalost, ne traži se ljubav jer bi se moglo otkriti da ne znam što želim jer ako želim ljubav mogao bi otkriti da je nisam sposoban dati, ona traži uzajamnost koja bi me dovela do perspektive da tako moram promijeniti mnoga djetinja stajališta prema životu. Zato se ne bira odnos koji razvija ljubav već odnos koji razvija ponavljanje prvog razreda kako bi bio u istom razredu kao drugi i postigao neprestano ponavljanje sadističkih-mazohističkih odnosa na kojima se zasniva i seksualnost.
Ako pogledamo bolje, to se događa i u prijateljstvima. Bez osjećaja povezanosti sa sobom i prijateljstva pod utjecajem: “želim, ali ne znam što želim”, postaju “stvar” kao i odnos koji se koristi jedno vrijeme i odbaci. Materijalističko društvo je uzmi, prožvači i ispljuni kada okus postane poznat. U duhovnosti su to “duhovni turisti” koji isprobavaju nove tehnike i idu dalje za novim uzbuđenjima, u odnosima to su “romantični turisti” koji kušaju vezu i odlaze dalje, u poslu su to turisti koji su jako sretni kada su na početku posla, a nakon nekog vremena traže novi posao gdje poput Kolumba traže neistraženu zemlju, a CV im izgleda kao pasoš trgovačkog putnika.
Unatoč blagodati u odnosu na naše pretke koje su ispred nas, današnji čovjek luta Petar Panovskom zemljom želja gdje više ne vlada bog Jahve i borbe, već bog Hermes ili bog informacija gdje ljudi traže Hermesova iskustva, kao da su se zasitili starih kolonijalnih osvajanja gdje je vladao heroj, a onda i svetac koji je pokušavao pobijediti svoju seksualnost, kao i heroj koji ništa ne može osvojiti. Hermes Petar Panovski ide od informacije do informacije, poput kratkih tik tok uradaka, kratkih rečenica, kratke forme, gdje upoznajem, osjetim trenutno zadovoljstvo i onda idem dalje. To je današnji čovjek, sve mu je dosadilo, obitelj, odnosi i u svojoj analnoj fazi razvoja gdje je restoran i selfi najveći doseg, nesvjestan svoje potkapacitiranosti i umišljen da je Ubermensch- nadčovjek i iznad svih. Arhetipski Hermes boji se mira i tišine, uvijek mora biti u pokretu, s nervoznom energijom koju treba zasititi aktivnošću i novim iskustvima. Oni imaju tendenciju uživati u životnim mogućnostima traženja uzbuđenja u tematskim parkovima, brzim automobilima i ekstremnim sportovima unatoč bilo kakvom riziku za sebe. Oni traže prilike za putovanje gdje god je to moguće, uživajući u prilici da vide svijet i iskuse različite kulture. Ponekad ih potreba za naletom adrenalina ili novim iskustvom može navesti da postupe prijevarno ili okrutno, čak i varanjem očajnički žele osigurati sljedeći nalet. Takve tendencije mogu ovaj arhetip učiniti sklonim riziku od ovisnosti. Želim, a ne znam što želim ustvari je opsjednutost bogom Hermesom koji je bio Wotan koji je opsjeo Nijemce u Drugom svjetskom ratu o čemu govori Jung. Budite svjesni da su ljudi i daje opsjednuti, samo sada nesvjesno misle da su slobodni dok ih Hermes navigira svojom čarolijom: zdrpi, zbriši i površno proživi.
Nikola Žuvela
