Baviti se sobom je najvažnije pitanje jer u trenutku smrti gdje se sve ego projekcije, koje nismo osvijestili, postaju iluzorna demonska božanstva od kojih bježimo i tako padamo sve dublje vračajući se u maternicu. Odabiremo roditelje u međuprostoru i ponovno ulazimo u novi život. Ako se ne bavimo projekcijama, one u trenutku smrti postaju kreature straha, poput anksioznosti ili shizofrenije koje ne vidimo kao dio sebe. Ako sada imate problema s odnosima, to je projekcija koja postaje utvara u trenutku smrti, a za vrijeme ovog života kako život ide dalje emocije se pretvaraju u depresije, neuroze, anksioznosti demencije i dr. Sve neovješene emocije postaju strani sadržaj kojeg vidimo kao nešto zastrašujuće.
Tibetanska knjiga mrtvih govori upravo o tri aspekta projekcija ili razina zavaravanja. Jung ove razine zove trima razinama kolektivnog nesvjesnog. Ona zadnja zbog koje se vraćamo u tijelo su seksualne fantazije, a one su za većinu ljudi neodoljive jer ih u ovom životu nismo realizirali kroz odnose. Stoga, seksualne fantazije u trenutku smrti postaju opsesija jer u ovom životu mi seksualnost doživljavamo tako jako jer ne možemo iskomunicirati i realizirati svoje emocije i htijenja, nismo se sposobni suočiti s emocijama odnosa i bježimo u strasne natjecateljske veze povrjeđivanja, odnosno većina strasnih veza prepune su emocionalnog povređivanja. Takve veze skrivaju kažnjavanje i samokažnjavanje ili razloge nevoljenja sebe, a u vanjskom svijetu govorimo o velikim strasnim ljubavima. Neki dan čitam kako u jednom svingerskom klupu sudionici izjavljuju kako oni žive slobodnu ljubav i da među nema ljubomore te da među njima vlada potpuna sloboda. Iskrenije je reći među nama vlada žudnja i volimo ispoljavati svoje strasti, ali Zapadnjaku to nije dovoljno, on mora svoje činove glorificirati sa upotrebom riječi ljubav i sloboda, odnosno ljubav i sloboda nemaju puno veze s ovisnošću i potrebom da je ispoljavaš svoju strast s drugima. Pošto živimo u društvu koje još ne može izreći i definirati slobodu i ljubav, spomenuto ispoljavanje strasti ili svoje Sjene govori više o Freudu koji je pogodio u srž kada je definirao društvo koje živi u narcisoidnom-analnom stanju postojanja.
Kada promatramo partnera, lakše nam je promatrati seksualni aspekt veze jer želimo zaboraviti osobnost. Ne želimo poznavati partnera, želimo se seksualnošću vratiti u maternicu, u izgubljeno djetinjstvo sigurnosti i to je ta žudnja koju ne možemo prepoznati u sebi. Naime, želimo se vratiti u taj prvi seksualni odnos roditelja jer upoznavanje onog Drugog za nas je trauma razlikovanja s kojom se ne želimo suočiti, pa nije teško zaključiti zbog čega istočna psihologija govori da se ne radi toliko o reinkarnaciji već o neodrastanju i nemogućnošću stvaranja individue koja je sposobna osjećati i razlikovati. Iako uvijek želimo svoje nedostatke prebaciti na karmu, ovo je pravi uzrok ponovnog rađanja.
U trenutku smrti sve ego fantazije doživljavamo kao strano tijelo, ne uspijevamo prepoznati dio sebe samog i taj dio vidimo kao utvaru. Tibetanska knjiga mrtvih govori da upravo spomenute projekcije imaju moć da se pretvaraju u iluzorne utvare jer sve to su stvari kojih se bojimo u ovom životu. U psihoterapiji zovemo kompleksi koji se manifestiraju te vladaju našim životom. Problem je samo formulacija, a nama na Zapadu je lakše reći kompleks, a o vama ovisi kako čete zvati svoje neosviještene dijelove osobnosti.
Bojimo se vjerovati partneru i zato ga pokušavamo posjedovati, želimo novac jer se osjećamo emocionalno prazni, osjećamo se nesigurni, pa su nam potrebni novi roditelji poput sustava i religije jer se bojimo misliti slobodno. U trenutku smrti takve pojave poprimaju realnu formu jer više nema materije koja bi te projekcije držala na distanci. Primjerice, nekog mrzimo i obično projiciramo taj sadržaj u drugu osobu i kažemo da je to tako jer ta osoba radi to i to, ali ustvari to je dio naše projekcije koja se u trenutku smrti pretvara u entitet.
Budite svjesni da je ono što mislite iskrivljeno i da je potrebno ponovno emocije sagledati iz uloge promatrača s razumijevanjem i svakodnevno. Kroz život promatramo emocionalne forme s kojima se borimo kao s vlastitim demonima. Vaš partner i sve što mu prigovarate ustvari je vaš problem, kao i problem koji imate s poslom ili s djetetom. Problem ne nestaje smrću, on se prenosi sve dok se ne osvijesti.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
