Mars i Venera su predstavnici muškarca i žene u svakom odnosu kao arhetipovi ili obrasci ponašanja. Naši motivi potiču iz dubokog izvora koji ne dolazi iza naše svjesne strane i nisu pod našom kontrolom. U mitologiji ranijih vremena, ove su se sile zvale mana, duhovi predaka, demoni ili volja bogova. Oni su danas aktivni kao i nekada. Kada se zaljubite, ova dva arhetipa ili obrasca vas obuzmu i nemate puno šanse oduprijeti se njihovom pritisku, a njihov položaj u natalnoj karti govori kako će odnos izgledati.
Ako se uklapaju u naše želje, nazivamo ih sretnim porivima ili dobrom srećom. Ako idu protiv nas, onda kažemo da se radi o lošoj sredini ili da su određeni ljudi protiv nas ili da je uzrok naših nesreća sudbina. Jedino što mi odbijamo priznati je da smo ovisni o nesvjesnim silama ili starinski od upliva božanskog i demonskog koje su izvan naše kontrole. Jung kaže:”Gospodar sam svoje volje”,, a to je praznovjerje modernog čovjeka. Pa ipak, kako bi održao svoju vjeru, suvremeni čovjek plaća cijenu u izrazitom nedostatku samosvijesti. Slijep je zbog činjenice da unatoč racionalnosti i učnkovitosti ne posjeduje ” moći” koje su izvan njegove kontrole. Njegovi bogovi i demoni uopće nisu nestali;samo su dobili nova imena.Oni ga drže u bijegune s nemirima, nejasnim bojaznima, psihološkim komplikacijama, nezasitnom potrebom za tabletama, alkoholom, duhanom, hranom – i, iznad svega, velikim brojem neuroza.”
Mars i Venera nisu proizvoljni znakovi; oni personificiraju osobine Ratništva i Ljubavi. Teško je ne osjetiti mit gdje, primjerice, Venera promatra svog sina Kupida kako se igra uz more, ili kako se Mars igra sa svojim vukom. Arhetipski sadržaj ili obrazac se izražava u metaforama. Recimo, znanost govori o Suncu racionalno, a ako se vratimo u mit i Sunce poistovjetimo sa znakom Lava, kraljem iz mitova, ili sa zlatnim okom koje čuva zmaj ono govori i o emotivnom sadržaju koji je nejasan intelektu. Teško je danas ljudima kad ne razumiju ove sadržaje. Pokušavaju te sadržaje dohvatiti kroz pozitivnu psihologiju, ali ne uspijevaju doći do emotivnog značenja. Ostaviti stari dio sebe, to je onaj dio sebe kao u filmu “Umjetna inteligencija”, gdje mali dječak čeka da mu Črobnjak vrati njegovu mamu, ali on u tom trenutku treba napustiti taj model voljenja i krenuti dalje jer Čarobnjak je stvorio drvenu lutku iz zabavnog parka.
Kontakt Marsa i Venere upravo govori o tom mitskom modelu zaljubljivanja koji vas doslovno odnese u more opsjednutih emocija od neba do pakla, ali kao i u tom filmu u kojem dijete poznaje samo odnos s majkom i ne možete shvatiti da je taj odnos gotov, tako i mnogi, ako ne vide da su opsjednuti arhetipskom romantikom ljubavi Marsa i Venere postaju žrtve opsesivnog dijela odnosa umjesto da transformiraju vezu i počnu se orketati stvarnoj razmjeni.
Venera ima svoju tamnu stranu, demonsku. U mitologiji Indije, ona je vladarica demona, a Mars je oličenje bijesa. Arhetipovi su ustvari stari bogovi. Kad se zaljubite događ‘a se sinkronicitet tzv. smislena slučajnost u kojem smo opsjednuti bogom Erosom. Ljubavnici osjećaju povezanost i osjećaju božansku prisutnost od koje se ne žele odvojiti jer ona ih podsjeća na sigurnost, voljenost, prihvaćenost, sve one kvalitete koje su osjećali u maternici ili prije ovog postojanja kako kaže istočna filozofija. Zaljubljenost nosi tu snagu u sebi jer se radi o aktiviranju najdubljih dijelova nas samih, a to su božanske kvalitete koje nosimo u sebi, a više su nam poznate iz moći mnogih jogija.
Ljubavnici spoj Marsa i Venere doista mogu osjetiti izvadimenzionalno, i da se događaju jaki snkronistički događaji. Nekoliko se puta ovaj spoj događao na jako oštrim raspravama između Freuda i Junga, gdje su pucale vetrine i ostali parapsihološki fenomeni. U ljubavnom odnosu kada se manifestiraju jake zaljubljenosti, manifestacija sinhornističkih ili “slučajnih” događaja doista su česta. Prepustiti se svome Marsu ili muškarcu svojoj Veneri, uvijek je svemirska igra između straha i ljubavi. Kako je rekao William Shakespeare: “Odavno se tvoja sjena vukla za mnom.”
Teško ljubavnici kontroliraju ovaj osjećaj, što osjećaju da je on prevelik zalogaj jer zanos traži da mu se posvetimo. Ovdje dolaze ljubavnici do Hada ili podzemlja kroz koje se moraju ponovno roditi. Mi podzemlje zovemo mračnim i strašnim, ali to je predodžba u kojoj se mora shvatiti da su jin i jang, dobro i zlo zajedno. Ne možete voljeti bez lijeve i desne strane. Iza zaljubljenosti često se skriva čovjekov strah da prihvati sebe i zato zaljubljenost puca pod bremenom života jer je potrebno zaći u Hadovo podzemlje i odrasti.
Upoznati stanovnici našeg Podzemlja – naše strahove, nagone, neuroze i emocionalne rane, te skupiti hrabrost i započeti susret s njima. Tako otkrivamo svoje skrivene talente i emocije. Moramo primiti tu siročad ili mane kao dijelove sebe, liječiti ih i ponovo ih integrirati u naš život. Nakon takve drastične terapije dolazimo do stvarne ljubavi koja stvara dublju povezanost s partnerom. Tako počinjemo shvatiti da iz arhetipova izlaze vibracije, kreativnost misli i djela. Tada se shvaća da sve počinje na nevidljivom što tvrdi kvantna fizika, ili teorija o nultoj – točki. Poezija, muzika, ljubav zaljubljenih, pokušaji su da se tišina nevidljivog uvede u vidljivi svijet kako bi ih prepoznali i tada ih osjećamo kao zov nečeg što je jače u nama. Obuzetost Erosom stvara osjećaj nevidljivog u kojem nakratko uhvatimo nevidljivo u nama i tada kreće promjena. Napuštamo siguran svijet roditelja i tragamo mnogim razočarenjima do tog višeg osjećaja. Ako ne uspijemo, uvijek se u nama javlja to pitanje, o ljubavi. Ne možete pobijediti od demona Erosa tj. ljubavi Marsa i Venere može ih samo integrirati kroz sadržaje koji oni nose.
Nikola Žuvela
