[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Ovo je dan za početak. Iako zvuči lagano, kada činimo korak mi unosimo frustracije, krive stavove, neznanje i onda se pitamo kako se stvari nisu dogodile. Međutim, zaboravljamo da ispod svakog koraka leži nevjerojatna sabotaža društva i roditelja u kojima izabiremo neostvarene ciljeve kako bi se još više frustrirali jer većina tako živi a nama treba podrška frustriranog društva jer ako smo drugačiji u podsvijesti mislimo da nećemo biti prihvaćeni. Einstein je rekao: Svijet jer možda ograničen ili neograničen, ali ljudska glupost je definitivno neograničena. Dakle, kada govorimo o koraku on nije pamflet već korak koji treba biti učinjen na temelju onog što zaista činimo za sebe a ne zato jer smatramo da je to nužno jer nužno je društvena norma.

[/two_third]