Satoriju u podruÄju kršćanstva odgovara doživljaj religijskog preobražaja. MeÄ‘utim, budući da postoje razliÄiti stupnjevi i tipovi takvog doživljaja, pokuÅ¡at ćemo vidjeti Å¡to bi približno odgovaralo tom doživljaju. Ova mistiÄni doživljaj se sastoji od prepuÅ¡tanja, pražnjenja slika i drugih takvih stvari. Ono se razlikuje od religijskih doživljaja koji se, poput duhovnih vježbi Sv. Ignacija, temelje na vježbanju i vizualizaciji svetih slika. U molitvenoj praksi ukljuÄena je pretpostavka kakav već Bog jest, dok ovdje ne smije biti niti jedne pretpostavke. Izjava, Bog je NiÅ¡ta, bila bi u naÄelu neuskladiva s kontemplacijom strasti, s vjerovanjem i s oÄekivanjem zajednice.
Podudarnosti sa zapadnjaÄkim doživljajem u odnosu na satori ograniÄena je na nekoliko kršćanskih mistika Äije su izreke, paradoksalno, na rubu krivovjerja ili su ga zapravo prekoraÄile. Prvi i najveći mistik Zapada svakako je Meister Eckhart koji je Boga oznaÄio s NiÅ¡ta. U onoj mjeri u kojoj je zen pokret, tijekom stoljeća stvoreni su kolektivni oblici vjerovanja koji nemaju puno veze s onim Å¡to predstavljaju ovi putovi. Zen se sastoji od redovniÄke halje, duhovne obuke te od koan metode. Zen se razlikuje od svih ostalih filozofskih metoda i meditativnih praksi po svom naÄelu odsustva pretpostavki. Buddha se strogo odbacuje i negira iako bi mogao biti najjaÄa od svih duhovnih pretpostavki. No i on je sam slika i zbog toga se mora staviti po strani. NiÅ¡ta ne smije postojati osim onog Å¡to je stvarno prisutno, to jest Äovjek sa svojom potpunom, nesvjesnom pretpostavkom koje se nikad ne može rijeÅ¡iti upravo stoga Å¡to ona jest nesvjesna. Odgovor koji dolazi iz praznine, svjetlo koje izbija iz najcrnjeg mraka, to su oduvijek bili doživljaji divnog i blagoslovljenog prosvjetljenja.
Bez obzira Å¡to živimo u svijetu koji je prepuÅ¡ten povrÅ¡nosti, ovo iskustvo ne pripada nekom izmiÅ¡ljenom idealu već nam je ostavljeno kao najdublja ostavÅ¡tina zapisana u naÅ¡im kodovima nesvjesnog, odnosno, sve Å¡to se dogaÄ‘a oko nas i u nama bilo da se radi o braku, krizi ili neÄem trećem usmjereno je na taj proces. PoÅ¡to je taj proces dug i naporan, jer smo prepuni predrasuda, Äesto smatramo da su takva iskustva viÅ¡e bajka, a manje realitet. Jedan poznanik koji je bio kod zen uÄitelja u Japanu, rekao mi  je da je u procesu Äišćenja imao prave fiziÄke bolesti poput upale slijepog crijeva, ali da su u procesu meditacije nestale. Iskustva napuÅ¡tanja predrasuda duboka su i od njih su saÄinjena naÅ¡a vjerovanja koja tek trebamo otkriti na ovom putu.
Dakle, ako bismo uopće mogli približiti zen Zapadu, onda je to svakako bili iskustvo Meistera Eckharta koji govori o tome da je Bog NiÅ¡ta, ali pojmovi i filozofiranje nipoÅ¡to ne pripadaju zenu i bilo kakvo objaÅ¡njenje je potpuno besmisleno, jer je to iskustvo antiintelektualno. Bit je upravo u napuÅ¡tanju intelektualnih formi i predrasuda druÅ¡tva koja kvare naÅ¡ izvorni pogled na svijet. Satori se deÅ¡ava kada nesvjesno potpuno prodre u svijest koja je koncentracijom toliko sužena da ovi sadržaji mogu uÄi u svjesno. Stoga, kada promatramo zen, ne gledajmo lijepe halje, predivna zvona i zen vrtove, već proÄitajmo iz toga sadržaj i smisao, odnosno praznina koju pokuÅ¡ava pokazati zen jest odsutnost misli, slika u kojem se dogaÄ‘a blijesak.
Nikola Žuvela
