Zartustra govori o nutrini Zapada

Kada smo bili mladi htjeli smo voljeti, kada ostarimo prepuni smo razočaranja neispunjenih ljubavi. Prerano ulazimo u ljubav, prekasno shvaćamo ljubav. Čovjek u ovom stanju doista je nesposoban za odnose i za ljubav.

Nietzsche je rekao da je potrebno otkriti Bljedolikog zločinca koji spava u svim ljudima. Otkrio je svoj put prema unutrašnjosti i ušao duboko u kolektivno nesvjesno tako da je njegov negativan govor o moralu, Hitler iskoristio za svoju propagandu. Ljubavni odnosi kao put spoznaje bio je možda najljepši odgovor svemira na ljepotu življenja, ali Bljedoliki zločinac koji ubija sve oko sebe ubio je i ovaj ideal razvoja. Budimo realni i osvijestimo da smo kao civilizacija nakon toliko tisuća godinu ime ljubav samo prostituirali i zgadili svakom mladom čovjeku koji je odsutan i isključen iz stvarnosti kako se ne bi trovao daljnjim laganjima. Takvi roditelji danas imaju se za pohvaliti sa 70 posto rastave u velikim gradovima, a postotak varanja u braku je 60 posto. Lijepo je djeci prirediti takav doček na svijet, generacija koja je kao načitana, koja je čitala Nietzschea, ali ga nije shvatila oni su od njega shvatili  samo da je moral nepotreban. Zato su misterije poput alkemije bile šifrirane jer istina nije za većinu dok ih je Zaratustra izrekao, ali da bismo ga shvatili potrebno je poznavati nesvjesno, odnosno ne može se čitati bez predznanja.

 Sadržaje kolektivnog nesvjesnog je zahvaćao toliko lako do svog ludila ostavljajući nam Zaratustru na poklon za deÅ¡ifriranje. Jung kaže: “Zaratustra je viÅ¡e od pukog naslova: Zaratustrin lik je na neki način i sam Nietzsche, odnosno Nietzsche se u velikoj mjeri poistovjećuje sa Zaratustrinim likom, unatoč tome Å¡to je rekao da “jedan postaje dvoje” kad mu se Zaratustra pojavio, pokazujući da osjeća tu figuru različitom od sebe. MeÄ‘utim, budući da nije imao psiholoÅ¡kih pojmova, to mu nije predstavljalo problem; poÅ¡to je njegov opći filozofski stav bio previÅ¡e estetski, on ga je manje-viÅ¡e uzeo kao metaforičku figuru i identificirao se s njim. Eto, to je ishod dogaÄ‘aja: naime, stvara veliku razliku od onoga s čime se identificira, a Nietzsche nije bio baÅ¡ svjestan s čime se identificira. Nije znao da njegova izjava “Bog je mrtav” znači neÅ¡to Å¡to nije sasvim razumio; za njega je iskustvo Boga bilo miÅ¡ljenje ili neka vrsta intelektualnog uvjerenja, pa je potrebno samo reći da Bog ne postoji i onda on ne postoji. Ali, u stvarnosti, Bog nije miÅ¡ljenje. Bog je psiholoÅ¡ka činjenica koja se dogaÄ‘a ljudima.

Vidite, božanstvenost kao psiholoÅ¡ka činjenica vjerojatno uopće nije onakva kakvom je Crkva ili religija predstavljaju. OdreÄ‘eni protestanti, protestantski teolog, na primjer, uvjerit će vas da je Bog ograničen na to da bude samo dobar, i uvijek se treba zapitati zaÅ¡to to govore. To može biti zato Å¡to je istina da je ovaj psiholoÅ¡ki faktor koji predstavlja Boga samo dobar, ali može biti i zato Å¡to se boje da to ne bi bilo dobro. Oni to mogu reći kao neku vrstu zaÅ¡titničke geste kako bi zaÅ¡titili sebe, ili kako bi prisilili ili umilostivili božanstvo. Kao Å¡to kažemo nekome tko prijeti da će se naljutiti: “Pa, budi strpljiv – ti si zaista vrlo strpljiv”, kako bismo ga natjerali da povjeruje da je strpljiv. Pa sasvim je moguće da molimo Boga da bude dobar pa da on bude dobar, nadajući se da će se uvjeriti i da će doista biti dobar. Ovo nipoÅ¡to nije bogohuljenje; Iza sebe imam autoritet Katoličke crkve ili se samo vratite njemačkom reformatoru Lutheru koji je prepoznao da Bog nije uvijek dobar; za razliku od suvremenih teologa, dopustio je da je Deus absconditus, skriveni ili skriveni Bog, posuda za nedjela, za sva užasna djela koja se dogaÄ‘aju u svijetu. Ne možemo zamisliti da bi dobri Bog bio odgovoran za sve ove besmislice. Sasvim je u rukama Svemogućeg da čovjeka učini dobrom posudom, ali On je radije od njega napravio vrlo nesavrÅ¡enu posudu. Umjesto toga, on je probudio sve vrste izvanrednih grijeha u svijetu, koji su izvan ljudske moći da se nose s njima i učinio je ljudski rad besmislenim. Pa poÅ¡to ne možemo pretpostaviti da je sve to za dobrobit čovjeka, kažemo da je to Ä‘avolski posao, ali samo postojanje Ä‘avla je oduzimanje Božje svemoći. Kad sam bio dječak, pitao sam oca zaÅ¡to postoji vrag na svijetu, budući da je Bog svemoćan, a moj otac je rekao da je Bog dao vragu odreÄ‘eno vrijeme u kojem on radi svoj posao da testira ljude. “Ali”, rekoh, “ako čovjek pravi lonce i želi provjeriti jesu li dobri, ne treba mu vrag, može i sam.” U naÅ¡im molitvama Bogu joÅ¡ uvijek stoji: “Ne uvedi nas u napast”, a jedna od mojih kćeri je rekla da dobri Bog zna bolje nego iskuÅ¡avati ljude, a ja nisam imao niÅ¡ta protiv toga. Pa, vidite, kada božanstvo govori u Nietzscheu, može reći vrlo Å¡okantne stvari. To objaÅ¡njava zaÅ¡to u Zaratustri ima toliko Å¡okantnih stvari. Dakle, sada počinje novo poglavlje. “Grmljavina i nebeski vatromet moraju se govoriti lijenim i pospanim osjetilima.” Ako imate na umu da Bog govori, to je gotovo kao psihologija starog Jahve koji je govorio gromovima i munjama i napravio toliki nered u svijetu….Zaratustra vrlo jasno ističe činjenicu da većina ljudi viÅ¡e voli biti čestita jer se to isplati, tako da njihova vrlina nije posve pouzdana – služi svrsi, vrlo često smo dobri samo u očekivanju da će svi reći: “Nije li to lijepo?”  i tako ćemo biti nagraÄ‘eni. “Osim toga, vi želite biti plaćeni, vi dobri. Želite li nagradu za svoju vrlinu i nebo za zemlju i vječnost za danas? I, znaÅ¡ mi zamjeriti Å¡to učim da nema nagraÄ‘ivača, nema blagajnika? I doista, ja čak i ne učim da je vrlina sama sebi nagrada. Ah, to je moja tuga: da je nagrada i kazna u dnu stvari, naslućuje se — i, sada već u dnu vaÅ¡ih duÅ¡a, vi čestiti!”

Kako je Jung rekao, Kroz Zaratustru ne progovara samo Nietzsche već sami Bog ono numinozno, ili kako je rekao Luther: skriveni Bog, ili kako je rekao najveći kršćanski mistik Eckhart: “Ako je Bog dobar, svijet bi bio puno bolji.” Jung je u Jobu opisao stvarnu narav Boga, u indijskoj filozofiji imamo razornog Boga Shivu, razornu Kali i dr. ÄŒovjek je slika Boga, imago Dei, mi smo paradoksalna bića čas dobri, čas zli, ne možemo se nositi s božanskom prirodom unutar nas zato imamo državu i zakone koja obavlja prljavi posao naÅ¡e zle naravi, zatvara, osuÄ‘uje, stvara socijalne nemire, tako čovjek živi sa svojom prirodom. Kada osjeti ljubav govori da će voljeti do kraja života, a zauzvrat imamo stotine tisuća ubijenih žena iz muÅ¡ke ljubavi ili osvete. Ako ste ikada radili i mijenjali poslove nagledali ste se ljudske zloće, ako ste voljeli, točnije, imali projekcije ljubavi, doživjeli ste čisto zlo u prekidu veze. ÄŒovjek je dobio veliki zadatak da u svojoj posudi srca transformira ove polarnosti koje nas kose dok ne shvatimo prirodu života oko sebe. Potpuno smo nepripremljeni na ono Å¡to nas čeka: kada se rodimo kao da smo u ratnoj zoni, točnije osamdeset posto obitelji je disfunkcionalno, nakon toga dolazi red totalitarnog obrazovanja, a nakon toga posao, borba za egzistenciju i raspadi odnosa, a onda starost i bolest.

Moraš biti ludi optimist da sve ono što ti se dešava pokušaš protočno prihvatiti. Ako se obratiš za pomoć, psihijatri ti nude antidepresive, religija lažnu priču o dobrom Bogu, a self-help: Misli pozitivno. Ok su to recepti za veliku većinu, ali ako si se rodio s malo soli u glavi shvaćaš da kada pogledaš u zvijezde, poslušaš Mozarta, pročitaš Rumija, Džubrana, Tagoru i pogledaš genijalnog Vincenta van Gogha, uočiš inteligenciju koja se ne može izreći riječima. Nitko u toj priči nije loš, odnosno problem nastaje u klasifikacijama dobar i zao, točnije u projekcijama želje, koje se projiciraju kroz Animu i Animusa tada nastaje igra dobra i zla. Tada projiciram božanstvo u svoju dragu, tada govorim o vrlinama i kada dajem svojoj mladoj, želim natrag i evo ti zla, budi se osvetnik, neki tip iznutra koji bi istu tu dragu razapeo jer u njoj vidi utjelovljenje zla. Onda izmislimo neke pojmove poput vještica, izglasam zakone i scenarij ubijanja u svrhu više sile dobiva i publiku na trgovima koja je sa slašću gledala kako bi svoje zlo projicirali u zlu vješticu, svetinja koja je bila utjelovljenje dobrote.

Na kraju Å¡to ljudi kažu kada ne razumiju: nije kriva Crkva koje je ubila  milijune ljudi nego je Nietzsche – čisto zlo, a on je sluÅ¡ao skrivenog Boga ili Zaratustru ukazujući nam na drugu stranu naÅ¡e prirode. Ta priroda nije ovdje da nas kazni, ona ima dublju priču, spajanje polarnosti unutar nas gdje se odvija borba božanskih polarnosti sve dok ne spojimo unutar sebe, a taj drugi dio Zaratustre gotovo nitko nije shvatio.

Nikola Žuvela