Praksa je vrsta uvjetovanja na fizičkom i mentalnom nivou, a kroz uvjetovanje društvo drži čovjeka svojim robom. Tako je brak vrsta prakse koja uvjetuje, ali iz koje je potrebno stvoriti nevezanost kroz ljubav. Zašto? Zbog ega jer on stvara krivu sliku o ljubavi, on se sastoji od same uvjetovanosti.
Oslobađanje uvjetovanja znači da ste razumjeli čitav, u čvor vezan, fenomen ljudske svijesti kakav on jest. Cijeli proces joge je razumijevanje složenih čvorova i njihovo odvezivanje, oslobađanje uvjetovanja. To nije preduvjetovanje, zapamtite. To je jednostavno uklanjanje uvjetovanja, to nije negativno. Ako bi to bilo preduvjetovanje, onda biste opet postali rob, novi tip roba i stvorili novo utamničenje.
Dakle, ovu razliku treba zapamtiti; to je oslobađanje uvjetovanja, ne pred uvjetovanje. Ljutnja je uvjetovanje, to smo društveno naučili. Društvo nas uči ljutnji koja nastaje iz natjecanja. Postoje čak i sada društva koja se nikada ne ljute, male plemenske zajednice koje nikada nisu upoznale borbu i nisu ratovale. Ljutnja i mržnja su naučene, dok je ljubav prirodna emocija. Naravno, oni ne mogu biti vrlo napredni, po našim mjerilima, jer naš napredak nastaje kroz nadmetanje. Oni nisu konkurentni pa za Zapadnjake nemaju nikakvu vrijednost. Zato što nisu konkurentni, oni nisu ljuti, nisu ljubomorni, nisu tako ispunjeni mržnjom, a onda nisu nasilni. Oni ne očekuju puno, a s onim što god im život da, osjećaju se sretni i zahvalni.  Procjene su često subjektivne i prepune želja za dokazivanjem što donosi ljutnju ispod koje se skriva strah od nestajanja. Čvorovi ljutnje i problemi koji iz nje proizlaze od problema s organima solarnog pleksusa, bolestima krvožilnog sustava, do glavobolja. Otpetljavanje tih ljutnji traži od čovjeka redizajn koji ne ide samo od sebe, on se mora uklopiti u život koji živimo. Primjerice, netko pobjegne na osamljenu kućicu i misli da je riješio problem, to je samo novi bijeg, poput jednog bankara koji je sve prodao o i otišao na usamljeni otok s kojeg se vratio za dva mjeseca. Mijenjanje stavova i ostajanje u okruženju koje je neprestano izazovno stvara situacije u kojima možemo neprestano testirati promjene koliko su dobre, a koliko su naša zavaravanja. U braku, velika većina upadne u uvjetovanosti i rituale, koje, ako ih se ne osvijesti, ostaju zarobljenici ega koji je ljuštura sigurnosti i pravila. Velika većina je uvjetovana pravilima, zakonima, institucijama, a sve to postoji kako bi ego imao sigurnost koja se sastoji od kontrole. Da bismo krenuli u avanturu i živjeli život, potrebno je osvijestiti svakodnevni život i uvjetovanosti kojima su isprepleteni dnevni rituali kao samozaštita ega. Prekidi, rastave i bolesti samo su nesvjesni odgovor na spomenute uvjetovanosti.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut