Život žene potpuno je drugačiji od života muškaraca.  U mitovima, muškarac je isti od trenutka obrezivanja, pa do svog uvenuća. Muškarac je isti prije nego što je prvi put potražio ženu i kad ju je našao, ta ga situacija nije uspjela promjeniti. Kada je žena prvi put uživala u ljubavi, njezin život se presjekao na dva djela. Žena od ljubavi postaje drugačija, zato muškarac ne razumije zašto žena traži ljubav cijeloga života. Muškarac je poslije prve ljubavi isti kakav je bio, njega taj događaj ne mijenja. Ipak, žena zatrudni. Ona je kao majka drugačija nego žena bez djece. Devet mjeseci nosi posljedice jedne noći ili jednog vođenja ljubavi. U njoj raste život. U ženinom životu nastaje ono što ne nestaje.

Ona postaje  majka i ona to ostaje bez obzira i na tragične događaje. Pogledajemo fizički: ona nosi dijete ispod srca. Kad se dijete rodi, ona go nosi u srcu. Dijete ostaje u srcu čak i kad ona umre.  Muškarac to ne razumije, on je doista u razvoju jedno prijelazno stanje i zato muškarci moraju toliko puno dokazivati svoju muškost, koliko oružja, koliko naoružavanja mišića i velikih automobila treba muškarac, a sve zbog toga jer ne razumije.  Njemu je nepoznata razlika prije ljubavi i poslje Ijubavi, prije materinstva i poslije materinstva. Žena tako ostaje žena i majka. Prije svake ljubavi ona je djevojka, poslije svake ljubavi ona je majka. Po tome možeš vidjeti je li ona dobra žena ili nije. “Ovo su riječi  plemkinje iz Abisinije.

Ovakav jednostavni pristup skoro bi mogli reći mitološki, oslobađa nas patvorenosti jezika i objektivnosti koja nas spriječava ući u ono emocionalno tkivo koje je potrebno objasniti upravo ovako, nepatvoreno kako bi shvatili razliku muškarca i žene. Žena je ljubav, završetak stvaranja, ona je ono duhovno, prema mitu, ili religiji. Muškarac je tek početak, a on danas ne vidi svrhu, a ženu ne cijeni. Tek kada se prihvati žensko, emocionalno, sve razine emocije, onda dolazi do prihvaćanja svijeta, života, oprosta i napuštanja zemaljskog. Danas ne cijenimo žensko iz koje izlazi kreativnost, umjetnost, duhovno. Ona je izbavljenje iz sustava koji se zasniva na preživljavanju i materijalnom. Na putu prema duhovnom javlja se voditeljica Anima ili žena u vizijama ili snovima. Ono što se prezire ustvari je ono kroz što se jedino može rasti. Društveno se preziru osjećaji, nježnost, romantika, marginalizira se kvaliteta kroz koju razvijamo osjećaje uviđamo kako jedna emocija ima nekoliko značenja. Rasti i prepoznati ovu kvalitetu mijenja percepciju svijeta, zato je obrazovanje koje imamo ustvari uništavanje ove kvalitete radi koje depresija postaje dominirajuća. To je dar nesvjesnog radi odbačene funkcije.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik