[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Rješenja su ustvari jednostavna, ali iluzije su opsesija zbog kojeg ljudi pate. Planetarne svakodnevne situacije stvaraju iluzije onoga što ljudi žele, ali malo se obraća pažnja na razloge i rješenja. Primjerice, svakodnevna praksa je jednostavno razvijanje potpunog prihvaćanja i otvorenosti prema svim situacijama i emocijama, i prema svim ljudima. Ono što zovemo planetarnim konstelacijama ustvari je doživljavanje svega kroz mentalne projekcije i blokade, a praktičar izbjegava mentalna razmišljanja i na taj način se nikad ne povlači niti mentalna razmišljanja centralizira u sebe.

Pritom, ovakvim načinom djelovanja proizvodi se ogromna energija koja je obično blokirana u procesu kako ljudi žive gdje mentalno izbjegavaju razmišljanja o razlozima problema i općenito bježe od životnih iskustava.

Ipak, kada se vježba jasnoća svjesnosti, u početnim stupnjevima zna biti neugodna, ali tada se treba potpuno otvoriti bolu ili strahu i primiti ga radosno. Ovo je najvažniji segment jer se tako  slamaju barijere nastale uslijed naviknutih emocionalnih reakcija i predrasuda. Dakle, ono što mi zovemo strah zapravo su naše krive projekcije života odnosno istinu na početku doživljavamo bolno.

Kada meditiramo treba razvijati osjećaj potpunog otvaranja sebe cijelom svemiru s apsolutnom jednostavnošću i ogoljenošću uma, odbacujući od sebe sve zaštitne barijere. Kada se konstantno tako vježba onda dolazi prirodno do uočavanja predrasuda koje se održavaju kroz konstelacije. Dakle, vrlo je važno u meditaciji ne raditi nikakve podjele jer je važna nepodijeljenost pošto takav pristup upravo razbija predrasude i emocionalne blokade. Dakle, otvorenost uma je najvažnija u meditaciji.

Ono što je još važnije u meditaciji  jest da nema ničeg za postizanje ili ostvarenje. Priroda stvari prirodno se javlja i prirodno je prisutna u svjesnosti.

Meditacija nadilazi napor, nadilazi praksu, nadilazi svrhu i cilj kao i dualizam ili robovanje nekom prosvjetljenju. Meditacija je u sebi savršena, te nema potrebe za ispravljanjem. Nema dobre ili loše meditacije, jer takvo uspoređivanje dolazi od projekcija uma i njegovih stanja, pa kada se čistimo od projekcija naravno da ćemo iz našeg krivog stanja uma reći: ovo je bila loša meditacija, meditacija je napor, itd. Rješenja postoje, ali ona su usmjerena u drugom smjeru. Tako se i ljubav traži na drugom mjestu, a jednostavna rješenja čine nam se prekomplicirana.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]