Alkemijsko vjenčanje, što prethodi odnosima

Vjenčanje Sumpora i Žive, Sunca i Mjeseca, kralja i kraljice, srediÅ¡nji je simbol alkemije. Alkemiju se razlikuje od mistike i psihologije. Mistika polazi od toga da se duÅ¡a, okrenuvÅ¡i se svijetu, otuÄ‘ila od Boga, te da se s njim uvijek iznova mora sjedinjavati spoznajući njegovu neposrednu  prisutnost u sebi samoj, alkemija počiva na uvidu da je čovjek gubitkom svog izvornog “adamovskog” stanja podvojen u samome sebi i da vlastitu potpunu bit ponovo zadobiva tek pomirbom obiju snaga čiji ga je razdor odmaknuo od vlastite prirode. Ponovno zadobivanje cjelovite prirode čovjeka, koju alkemija izražava u slici muÅ¡ko-ženskog androgina, pretpostavka je  ponovnog sjedinjenja.

Obje snage ili pola ljudske prirode označavaju Sumpor i Živa unutarnjeg alkemijskog djela,  muški pol Sumpor ima u odnosu na žensko, Živu,  sličnu ulogu kao duh u svom djelovanju na dušu.

Budući da muškoj strani duše pripada  spoznaja, a ženskoj pasivni bitak.  Time se približavamo razlikovanju između svjesnog i nesvjesnog koje rabi moderna psihologija. Kemijsko vjenčanje možemo protumači kao integraciju nesvjesnih duševnih snaga u individualnoj svijesti.

Moderna psihologija promatra “ja” kao jezgro osobnosti, a to je prema svim duhovnim tradicijama samo pregradni zid koji odvaja svijest od svjetla čistog Duha, odnosno koji to svjetlo skriva od njega.

Ljudska svijest u tom procesu stječe moć nad  morem nesvjesnog jer se u njoj aktivira određena stvaralačka snaga koja izvire iz jedne više razine (Jastvo-atman) nego što je to razina  svijesti. Ova viša razina, gledana s motrišta obične svijesti, isto je tako nesvjesna, ali samo privremeno jer je ona po sebi čisto svjetlo. Kako u svojoj biti, tako i u svim svojim zračenjima, ono je nedostupno psihološkom promatranju jer psihologija, kao empirijska znanost, podložna je razumskom mišljenju, a ono ne može proniknuti u iskustveni mistični izvor. Stoga je posve bezizgledno htjeti psihološki opisati pravu srž alkemije ili tajnu kemijskog vjenčanja.

Dakle, “ja-svijest” leži u izmeÄ‘u dva područja: donje latentne,neoblikovane prirode i gornje. Spomenuto, svjetlo djeluje na duÅ¡evno područje i asimilira  ovo donje nesvjesno.

Alkemijski proces ima dakle dvostruk i dvoznačan vid, budući da je razvoj duÅ¡evnih prasnaga, muÅ¡kog Sumpora i ženske Žive – sukladno duhovnom sabiranju – u stanju odražavati nemisaon duh upravo u onoj mjeri u kojoj uključuje nevoljna i, u tom smislu, prirodna područja. Uzrok tome je Å¡to je Priroda u svom nemisaonom i otud, u izvjesnoj mjeri, nesvjesnom ili bolje rečeno nevoljnom vidu, obrnuta preslika stvaralačkog Duha, u skladu s izrekom Smaragdne ploče da ono donje odgovara gornjem i obrnuto. Tako su izvorno muÅ¡ka i ženska snaga usidrene u nesvjesnoj, nagonskoj prirodi čovjeka. Svoj puni razvoj obje doživljavaju na duÅ¡evnoj razini, no svoje ispunjenje samo u Duhu. Tek u njemu ženska prijamljivost stječe svoju najprostraniju Å¡irinu i najfiniju čistoću, dok je neposredno vezana uz pobjedonosni muÅ¡ki čin.

Obrnuto, može se reći da nevoljna, u nesvjesnom ukorijenjena priroda stječe svoje živo jedinstvo upravo u mjeri u kojoj na nju djeluje nadmisaoni Duh. Zraka Duha djeluje na ono izvorno prirodno kao čarobna riječ, i to ne vrijedi samo za unutarnju duÅ¡evnu prirodu, koju od vanjske duÅ¡evne “atmosfere” ne omeÄ‘uje toliko tijelo koliko misaona svijest koja se odnosi na “ja”. Neposredno prisustvo Duha u čovjeku djeluje na čitavu eteričnu okolinu, a kroz nju viÅ¡e ili manje i na grubo-tvarnu okolinu Å¡to, izmeÄ‘u ostalog, može objasniti stanovite čudesne dogaÄ‘aje u okružju svetaca.

Posegnimo joÅ¡ jednom za naÅ¡om početnom shemom i dopunimo je u križu. Gornji dio okomite grede upućuje tada na izvor duhovnog svjetla, njegov donji dio seže naniže u tamu nesvjesne prirode, a dva dijela vodoravne grede križa “mjere” razvoj obiju duÅ¡evnih snaga koje alkemija naziva Sumporom i Živom. Sada se može reći da pomirenjem ili vjenčanjem tih otprije meÄ‘usobno netrpeljivih snaga nestaje i opreka izmeÄ‘u Gore i Dolje, u mjeri u kojoj svjetlo razgoni tamu. Predoče li se obje snage kao dvije zmije koje se od podnožja križa po okomitoj gredi obavijaju prema gore, sve dok se ne susretnu na razini vodoravne grede i obaviju jedna oko druge u srediÅ¡tu, da bi se potom preobrazile u jednu jedinu zmiju uspravljenu uz križ, dobit ćemo sliku kako se “tamna” pretvara u “svijetlu” prirodu.

Vjenčanje dvije muÅ¡ko-ženske duÅ¡evne snage stapa se napokon u vjenčanje Duha i DuÅ¡e, a budući da je Duh “u ljudima Bog” – kako stoji u Corpusu Hermeticumu – to je ovo potonje vjenčanje srodno s mističkim vjenčanjem. Stanja tako prelaze jedno u drugo: ozbiljenje duÅ¡evne punine dovodi do predaje duÅ¡e duhu Å¡to alkemijske simbole čini bremenite značenjem. Sunce i Mjesec mogu predstavljati obje duÅ¡evne snage koje se naziva Sumporom i Živom, a istodobno su i slike Duha i DuÅ¡e.