[three_fourth last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Kada se djeca rode preuzimaju karmu roditelja, probleme i ciljeve koje nisu sami ostvarili. Tako na kolektivnoj razini troÅ¡imo vrijeme na nesvjesne prihvaćene sporazume koji nas poÄinju sve viÅ¡e opterećivati jer svoju osobnu moć troÅ¡imo na te obrasce koji su u 95 posto sluÄajeva nerealni i nemaju veze sa stvarnošću. Primjerice, netko je gladan i nema Å¡to jesti i naravno da su programi straha uvijek prisutni pogotovo ako smo odrasli na podruÄju koje pamti glad i kao takav, on će paralizirati naÅ¡e mogućnosti.
SPORAZUMI i udovoljavanje ljudima kojima ionako nije stalo, predstavlja kolektivni program ne samo roditelja već i druÅ¡tva a hrane se destruktivnosti. Primjerice, netko kaže: ja sam pokuÅ¡ao meditirati i osjetio sam malo mira, a onda me neÅ¡to poÄelo boljeti i nisam se mogao smiriti. ZaÅ¡to? Zato jer je um govorio, izaÄ‘i iz meditacije, to ti je loÅ¡e, vidiÅ¡ da te boli, noga ti se trese, ne možeÅ¡ mirno sjediti, daj si pogledaj film, nazovi nekog, da to vrijedi i drugi bi to radili.
Koliko vam se to puta dogodilo, odnosno htjeli smo promjenu, ali na starim metodama, a da su one funkcionalne već bi se nešto promijenilo u našem životu.
Dakle, promjene nema jer su nam razmiÅ¡ljanja naslijeÄ‘ena od roditelja, a to znaÄi prepuni sporazuma i programa, gdje ne vidimo da mala pukotina u naÅ¡im mislima neprestano stvara propuh od kojeg neprestano padamo u tugu, bol, nerazumijevanje. Dakle, mislimo, a sijemo sjeme straha koje naÅ¡a podsvijest prihvaća. Zar ne vidimo svijet pun straha oko sebe? Mi imamo većinu stvari na Zapadu, a bojimo se viÅ¡e od siromaÅ¡nih ljudi.  Jeste li bili negdje drugdje i vidjeli da se siromaÅ¡ni smiju deset puta viÅ¡e od nas, a mi imamo toliko i tako smo zabrinuti. Dakle, misli sporazuma straha dominiraju životima ljudima, ali pojedinaÄno svi imamo Å¡ansu mijenjati se u sebi. Kao civilizacija imamo sve, a Å¡to Äinimo? Bojimo se, a racionalno, realno, koliko imamo mogućnosti? Ako ne želimo raditi u poduzeću, ako nam je dosta civilizacije, možemo li posaditi neke kulture, nekoliko godina priÄekati na tom poslu kojeg mrzimo i prodajom se uvjeriti koje su nam Å¡anse?
Ali prvo pravilo je donijeti odluku, kao i kod meditacije. Problemi će biti, kao u meditaciji, s puno ometajućih faktora, poput onih ljudi koji će vas povlaÄiti za rukav i govoriti: vrati se religiji uma, dobro nam je, uvijek je netko drugi kriv, dobro je osjećati se loÅ¡e i kukati. Milijarde ljudi i u starosti ostaju nezadovoljni, ali svi govore o tome da je to ispravan put, da je pozitivno biti nezadovoljan. Programi nezadovoljstva ustvari su naslijeÄ‘ene kolektivne priÄe vjerovanja u nezadovoljstvo koje se može promijeniti ako se na njima detaljno radi sa svjesnošću da su oni preuzeli većinu životnog funkcioniranja.
Nikola Žuvela
