Kada bi govorili o zrelosti onda bi mogli govoriti o ovom danu, jer ovaj dan govori o onima koji su nadvladali djeÄije igre i koji su napustili obrazac opesivnih ljubavi u kojima su opsesivno-kompulzivno uvijek ostavljeni, ili povrijeÄ‘eni. To je odluka u kojoj je potrebno shvatiti da se ne može preskoÄiti stepenice u tom procesu, tj. ako nas joÅ¡ privlaÄe takve veze u kojima s epovreÄ‘ujemo jer se zaljubljujemo u obiteljski obrazac samokažnjavanja onda ćemo živjeti u tom obrascuz besapomoćnosti. Ono najgore od svega u Å¡to smo mi u takvim zaljubljenostima zapravo zaljubljeni u svoju projekciju tj. uopće ne volimo tu osobu jer da je volimo takva ljubav nikada ne bi mogla zavrÅ¡iti onom poznatom reÄenicom ti viÅ¡e nisi ona osoba s poÄetka veze, ili podsvijesno reÄeno, ti viÅ¡e nisi moja projkecija, ostavljam te jer ja žudim za izmiÅ¡ljenom fiktivnom vezom u kojoj tražim spasitelja, svoje božanstvo koje ću kreirati u svojoj glavi. Ne želim voliti osobu s manama, jer ne želim sebi dopustiti da se mogu na taj naÄin prepustiti.
Lažna krivnja
Osjećaj srama može biti toliko jak da ga gotovo možemo osjećati kao prisutnost. On može voditi u želju da se neprestano peremo poput opsesivne kompluzije. Možda će zahtijevati puno vremena da je savladamo. Možda će biti potreban savjet ali najvažnije je dozvoljavanje istini da uÄ‘e u život. Istina oslobaÄ‘a. Mi nismo krivi, a to se lako može ispitati da 90 posto krivnje zapravo su pravila druÅ¡tva s kojima smo se opteretili kao da se radi o svetim relikvijama. Ako smo bili povrijeÄ‘eni na ovaj naÄin, kljuÄni dio oporavka i izljeÄenja je oproÅ¡tenje – oprostiti osobi koja nas je povrijedila.To može biti vrlo težak i složen put, ali je jedan od kljuÄeva za osloboÄ‘enje od zarobljenosti proÅ¡lošću.
