UÄitelj vipassane i psihoterapeut Jack Kornfield je rekao: „Iako sam imao ogromnu korist od treninga u tajlandskim i burmanskim samostanima, primijetio sam dvije iznenaÄ‘ujuće stvari. Prvo, u mom životu bilo je većih podruÄja poteÅ¡koće, kao Å¡to su usamljenost, intimni odnosi, posao, rane iz djetinjstva i obrasci straha, koje Äak ni veoma duboka meditacija nije dodirnula. Drugo, meÄ‘u viÅ¡e desetina zapadnih redovnika (i mnogo azijskih meditanata) koje sam sreo za boravka u Aziji, s nekoliko osobitih izuzetaka, većini meditacija nije pomogla u velikim podruÄjima osobnog života. Mnogi su bili duboko ranjeni, neurotiÄni, uplaÅ¡eni, neprežaljeno tužni, i Äesto su koristili duhovnu praksu za skrivanje i izbjegavanje svojih problematiÄnih dijelova.
Ako smo otiÅ¡li na meditaciju da bi ona rjeÅ¡ila naÅ¡e probleme onda smo pobrkali znaÄenje meditacije. Meditacija jest smisao, ali ona je kod većine pokuÅ¡aj rjeÅ¡avanja nekog problema s kojim se ne žele suoÄiti.