Arhetipska majka smrti dio je osobnosti koji se manifestira kao energija koja želi da mi, ili neki dio nas, umremo. Ta energija može imati mnogo različitih oblika. Kod žena se opsesija ovim arhetipom pojavljuje kroz čedomorstvo ili zlostavljanje djece kao izraz majčine smrti.
Svaki arhetip ima svoj pozitivni i negativni polaritet. Negativni se manifestira kada se određena emocija ili dio osobnosti dugo potisne i postane toksičan, poput arhetipa smrtne majke koja se skriva u ubilačkom sramu.
Toksični sram govori da u nama postoji nešto što nas u osnovi čini nesavršenima, neprihvatljivima i inferiornima. Obrazovanje se sastoji od “treninga” nas da budemo nesavršeni i da se sramimo svojih kvaliteta koje nam mogu pomoći u životu, ali su društveno neprihvatljive i postaju bit svakog srama. To je duboko bolno stanje bića koje postoji kako bi se razvijalo, odnosno sve što je mračno u nama izvor je našeg razvoja.
Kad nas roditelj ili društvo pogledaju prijekornim pogledom, ispunjeni smo tjeskobom i strahom, kao da smo uhvaćeni u Meduzinom pogledu koji nas paralizira i pretvara u kamen ili ukočene ljude kakve vidimo kod većine starijih ljudi koji su prihvatili Meduzin mit kao način života. Tako biraju svoje predstavnike u skupštinama i parlamentima kako bi bili glasnogovornici tih strahova.
Ako se stalno sramotimo, što je bit svake države, institucije ili obrazovanja, tada se Majka Smrti internalizira i utka u samo tkivo naše psihe te stvara otrove u tijelu koji se nakon mnogo godina materijaliziraju u bolesti. Uskoro je naša percepcija iskrivljena iskrivljenim pogledom na stvarnost gdje postajemo vojnici koji ponavljaju društvene osude kako bi zaštitili sram kao način života. Počinjemo se sramiti, počinjemo projicirati svoj sram na druge, upozoravamo druge ako ne čine isto. Mnogi roditelji danas zovu profesore u školi jer njihovo dijete nije iznimno, kako bi bolje prihvatili sram i želju da se utope u masi prosječnih ljudi. Postajemo nove medicinske sestre srama gdje arhetip Majke Smrti postaje destruktivan koliko smo iznutra mrzili svoje dijelove sebe. Kada se taj nježni dio nas otkrije u terapiji, obično se osjećamo posramljeno ili kao nebitan dio naše osobnosti. Ne može se vidjeti kao glavni dio osobnosti iz kojeg proizlazi razvoj.
Arhetip Majke Smrti zapravo je odbačeni dio koji se može integrirati samo odbacivanjem društvenog i umiranjem onih dijelova osobnosti koji stvaraju najveće zločine. Njena smrt je borba za pravi život.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut