Oni koji vjeruju da ih može spasiti rabin, svećenik, imam ili religija, odnosno da su utjelovljene samoga Boga, odriču se živjeti svoj život i donositi odluke. Primjerice, kršćani često zaboravljaju da postoji Tomino evanđelje kojeg su kršćani isposnici 500. godina čitali, ali politički je bilo uklonjeno jer se u njemu govori da je Bog unutar nas, da živi svugdje oko nas, te da ga je potrebno spoznati. U filozofiji je prvo takvo učenje uveo Plotin, filozof i mistik, a Tomino evanđelje, također zastupa panteistički sustav kojeg nalazimo i u indijskoj filozofiji. Jasno, ovakav oblik Boga je nešto zbog čega se još danas prepiru, kako na Zapadu, tako i na Istoku. Je li Bog osoba ili je on sve što nas okružuje, kako tvrdi panteizam? Konstantinu to nije odgovaralo jer kada je priznao kršćanstvo, pokušao je stvoriti sustav koji će se oslanjati na svećenstvo i državu. Tako je sa svim religijama i državama. To je ostalo do danas, ali to je problem čovjekove niske razvijenosti koji se oslanja na autoritet i nemogućnost da razmišlja i djeluje iz sebe. Većina ljudi nema mišljenje o većini stvari s kojima je okruženo.

Ako promatrate snove ili arhetipove unutar sna onda vam se može javiti u nekom obliku arhetip Spasitelja, koji se javlja kao princip Bogočovjeka. Ako dovoljno dugo meditirate, mogu vam se pojaviti vizije Budhe, Isusa, ili nekog sveca u lotosu, ali oni su samo arhetipovi koji ljude pozivaju na našu unutarnju prirodu koju posjedujemo u sebi, odnosno ostvaranje u kojem spajamo muški i ženski princip u jedno spoznavši prirodu Merkura koja je dvopolan prema alkemiji i astrologiji.

U zen budizmu se zato kaže: Kada vidiš Budhu, ubij Budhu. To znači ne tražiti vani Budhu već pronaći u sebi njegovu prirodu. Jasno, postoji i religijski ego u koji se ljudi sakriju kada im ne ide onako kako su zamislili, pa traže duhovnu pomoć za svoje sebične ciljeve.

Ako uzmete cjelokupno čovječanstvo ili ako samo promotrite povijest vjernika, oni idu u ratove bez ikakvog problema. Međutim, najmanje ih ima na povlačenjima u meditaciju ili dugotrajne molitve, gdje je teško ostati u unutarnjem ogledalu.

Jedan poznanik mi je rekao da je bio u New Yorku na meditacijskom povlačenju i da ih je bila nekolicina kod poznatog zen majstora. Drugi poznanik mi je rekao da je bio u Tokiju na povlačenju gdje ih je bilo svega troje. U gradovima koji broje više milijuna stanovnika, na povlačenja dolazi nekolicina ljudi što pokazuje stvarno stanje. Koliko god ljudi govorili da im je teško, koliko god se pozivali da sve ono što im se događa u životu nije pravedno, ustvari je svega nekolicina onih koji su istinski tragaoci i koji doista traže odgovore. Ako se bavite sobom onda ćete lako uočiti da ljudi uopće ne traže odgovore, tj. kako da nam netko pomogne kad tu pomoć uopće niti ne tražimo. Radi li netko na spajanju vlastitih suprotnosti? Pitaju li se zašto nam služi tijelo i nije li ono samo sredstvo za transformaciju? Priznat ćete, tako ljudi ne razmišljaju.

Još jedna demistifikacija  koja je prisutna u religijama jest asketizam, odnosno kroz asketizam se pokušava pokazati koliko su ljudi u stanju mučiti sebe i bježati od svoje prirode, te nekakvim vanjskim formama pokušavaju dokazati svoju privrženost Bogu. Naime asketizam je samo vanjska forma. Vaš ego (religijski ego) i dalje može biti nepokolebljiv u svojim naumima, On je jedan oblik pokušaja da ego preživi i da se spasi. To ne znači da nema ljudi koji su uspjeli s asketizmom pronaći sebe, to ne znači da ne postoje ljudi koji su kroz asketizam, molitvu i predanje pronašli samu bit. Naime, u samim počecima kršćanstvo, a onda i kasnije i islam, imali su iste probleme. Askeitzam se pretvarao u fanatizam i formalizam, dok je asketizam malo ljudi spremno prihvatiti kao duhovni put. Ljudi su skloni formalizmu, lakše se predaju formalnim rješenjima jer otkrivati vlastite nelogičnosti, puno je teže. Lakše se prikloniti nekoj naciji, institucijama i konvencionalnoj religiji, ali to stvara suprostavljanje i mržnju. Naime, arhetip duhovnog autoriteta baca sjenu i govori da je on nosilac istine, a to je početak dijaboličnosti.

Stoga, ako promatrate svoju unutarnju prirodu, vidjet ćete da sve ono u što vjerujete nastaje na temelju unutarnjih arhetipova koji imaju za zadatak da vas osvijeste, ali kao i svaki arhetip koji je dvojne prirode, obično se susretnu i s negativnim. Recimo, meditirate, bavite se sa sobom, pa je li vam netko rekao da možete postati čak i depresivni? No, ako bolje poznajete duhovnost onda ćete čuti za poznati pojam duhovne noći, u astrologiji Saturnovom razdoblju ili u alkemiji nigredo. Nigredo je crnina rastaljivanja, ili čišćenja onog lažnog ega koji kao hobotnica širi svoje pipke na kojima se naslanja. Je li to parnter, nacija, religija, učitelj, uspjeh, sasvim je svjedno. Ovaj doživljaj je jak i snažan, ali u duhovnom putu to je neprestano kružno kretanje u kojem se ovo stanje neprestano događa. Zato za ove pojmove mnogi niti ne znaju, pa su rezultati nikakvi. Netko može reći da je jako napredovao kroz duhovnost, ali u jyotishu možete vidjeti da je osoba bila u odličnom Jupiterovom razdoblju i da bez obzira što radila, mnoge stvari će joj ići od ruke. Tada osoba govori o slobodnoj volji o neizmjernim mogućnostima.

Stoga će ovaj aspekt učenja mnogima ostati nedostupan i bit će vidljiv jedino kroz vanjske strahote od klimatskih promjena, neizlječivih bolesti ili koronavirusa, ali činjenica je da se radi o ovom procesu kojeg kao civilizacija još ne prepoznajemo kao unutarnji sadržaj.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut