Oni koji vjeruju da ih može spasiti rabin, svećenik, imam ili religija, odnosno da su utjelovljeni Bog, odriču se vlastitog života i donošenja odluka. Primjerice, kršćani često zaboravljaju da postoji Evanđelje po Tomi koje su kršćanski pustinjaci čitali 500 godina, ali je politički uklonjeno jer govori da je Bog u nama, da živi svuda oko nas i da ga je potrebno upoznati u sebi. U filozofiji je prvo takvo učenje uveo Plotin, filozof i mistik, a Evanđelje po Tomi predstavlja i panteistički sustav koji nalazimo i u indijskoj filozofiji. Jasno je da je ovaj oblik Boga nešto o čemu se i danas raspravlja, kako na Zapadu tako i na Istoku. Je li Bog osoba ili je on sve što nas okružuje, kako tvrdi panteizam? To nije odgovaralo caru Konstantinu jer je, kada je priznao kršćanstvo, pokušao stvoriti sustav koji bi se oslanjao na svećenstvo i državu. Isto je sa svim religijama i to shvaćnje ostaje do danas, ali to je problem niskog razvoja čovjeka koji se oslanja na autoritet i nemogućnost samostalnog razmišljanja i djelovanja. Većina ljudi nema mišljenje o većini stvari kojima su okruženi.
Ako promatrate snove ili arhetipove unutar sna, tada vam se arhetip Spasitelja može pojaviti u nekom obliku, koji se pojavljuje kao princip Bogočovjeka. Ako dovoljno dugo meditirate, mogu vam se pojaviti vizije Bude, Isusa ili sveca u lotosu, ali to su samo arhetipovi koji ljude pozivaju u unutarnju prirodu koju posjedujemo u sebi, odnosno stvaranje u kojem spajamo muški i ženski princip u jedno, ostvarujući prirodu Merkura, koji je biseksualan prema alkemiji i astrologiji.
U zen budizmu zato kažu: Kad vidiš Budu, ubij Budu. To znači ne tražiti Budu izvana, već pronaći njegovu prirodu unutra. Jasno je da postoji i religiozni ego u kojem se ljudi skrivaju kada stvari ne idu onako kako su zamišljali, pa traže duhovnu pomoć za svoje sebične ciljeve i unutrašnje Jastvo uvijek.
Ako pogledate povijest religije, ljudi se kunu da vjeruju u Boga, ali idu u rat bez ikakvih problema. Međutim, najmanje je onih ljudi koji se prepuštaju meditacijskim povlačenjim, gdje je teško ostati u stanju unutarnjeg ogledala.
Jedan poznanik mi je rekao da je bio u New Yorku na meditacijskom povlačenju i da ih je bilo samo nekoliko s poznatim zen majstorom. Drugi poznanik mi je rekao da je bio u Tokiju na povlačenju gdje ih je bilo samo troje. U gradovima s više od milijun stanovnika malo ljudi dolazi na povlačenja, što pokazuje stvarno stanje. Koliko god ljudi govorili da im je teško, koliko god tvrdili da sve što se događa u njihovom životu nije fer, zapravo postoji samo nekoliko onih koji su pravi tragatelji i koji stvarno traže odgovore. Ako promatrate sebe, onda ćete lako primijetiti da ljudi uopće ne traže odgovore, odnosno kako nam netko može pomoći kada mi ni ne tražimo stvarnu pomoć već flastere. Radi li itko na spajanju vlastitih suprotnosti i da li ih uopće primjećuje? Pitaju li se zašto nam tijelo služi i nije li ono samo alat za transformaciju? Priznat ćete, ljudi ne razmišljaju tako.
Druga demistifikacija koja je prisutna u religijama je asketizam, odnosno kroz asketizam pokušavaju pokazati koliko su ljudi sposobni mučiti sebe i bježati od svoje prirode, a svoju odanost Bogu pokušavaju dokazati nekim vanjskim oblicima pradenja. Naime, asketizam je samo vanjski oblik. Vaš ego (religiozni ego) i dalje može biti nepokolebljiv u svojim namjerama. To je jedan oblik pokušaja ega da preživi i spasi se u duhovnoj stvarnosti i gdje isto tako može ostati netaknut. To ne znači da nema ljudi koji su uspjeli pronaći sebe asketizmom, to ne znači da nema ljudi koji su pronašli samu bit kroz molitvu i tradiciju. Naime, u samim počecima kršćanstvo, a kasnije i islam, imali su iste probleme. Asketizam se pretvorio u fanatizam i formalizam, dok je malo ljudi spremno prihvatiti asketizam kao duhovni put.

  Ljudi su skloni formalizmu, lakše se prepuštaju formalnim rješenjima, jer je puno teže otkriti vlastite nelogičnosti. Lakše je vjerovati naciji, instituciji i konvencionalnoj religiji, ali to su oblici vjerovanja koji stvaraju mržnju od religijskih i nacionalnih ratova do logora. Naime, arhetip duhovnog autoriteta baca sjenu i govori da je on nositelj istine, a to je početak đavolskog. Stoga, ako promatrate svoju unutarnju prirodu, vidjet ćete da je sve u što vjerujete stvoreno na temelju unutarnjih arhetipova koji imaju zadatak osvijestiti vas, ali kao i svaki arhetip koji je dvojne prirode, obično se susreću i s negativnosti arhetipa.

Recimo da meditirate, brinete se o sebi, ali nitko vam nije rekao da od meditacije možete postati depresivni? Međutim, ako bolje poznajete duhovnost, onda ćete čuti za poznati koncept duhovne noći, u astrologiji Saturnov period ili nigredo alkemiji. Nigredo je crnilo,topljenje ego projekcija, odnosno čišćenja tog lažnog ega koji, poput hobotnice, širi svoje pipke na kojima počiva.

Bilo da se radi o partneru, naciji, religiji, učitelju, uspjehu, nije važno. Ovo iskustvo je snažno i moćno, ali na duhovnom putu to je stalno kružno kretanje u kojem se to stanje stalno ponavlja. Zato mnogi ljudi ni ne znaju za ove koncepte, pa su rezultati rada beskorisni.
Stoga će ovaj aspekt učenja mnogima ostati nedostupan jer ga kao civilizacija još ne prepoznajemo kao unutarnji sadržaj.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut