Čovjek se ne sjeća ničega iz svojih prošlih života, nakon smrti fizičkog tijela podaci se pohranjuju u nesvjesna sjećanja. Neke škole tumače da zbog stresa poroda zaboravljamo informacije o sebi, a neki tvrde da nismo sposobne prihvatiti toliko informacija o sebi, tj. djela i grijehe koje smo počinili. Međutim, pod određenim uvjetima podaci se mogu vratiti. Sidhe to čine kroz praksu duboke meditacije ulaskom u nesvjesne odaje, dok neki koriste metode regresije. Razum razmišlja na temelju dobivenih podataka, što znači da uglavnom donosi krive odluke jer raspolaže s premalo detalja i fali mu često osjećajna i intuitivna funkcija za donošenje zaključka. Velika znanstvena otkrića i umjetnička remek-djela dobivamo uz pomoć duše, iz prostranstva nesvjesnog, Hindusi to zovu alaya, budisti bhavanga-sota, a Jung kolektivno nesvjesno. Vidovitost i intuicija također dolaze iz nesvjesnog dijela nas samih.
Materijalna stvarnost nameće nam se kao jedina stvarnost, ali se temelji na pohranjenim slikama, tj. sve što vidimo nije stvarno jer stvaramo svijet iz svijeta sjećanja, slike stvarnosti koja proizlazi iz spomenutog sjećanja. Kvantna fizika kaže da živimo u hologramu, Stvarima poput stola samo dajemo imena, a ime je dobila samo slika iz sjećanja, a iza nje se zapravo krije samo energetsko polje. Oko stol ne vidi dok ne dodamo sliku stola iz sjećanja, stol tek tada dobiva smisao. Istraživanja jednom malog mjesta u Africi koji su sve stvari imali u obliku kruga ili oblih predmeta, kada su ih doveli na Zapad, nisu mogli vidjeti kut niti oštre rubove te su zapinjali od njih. Indijska filozofija kaže da se stvarnost sastoji od imena koja dajemo oblicima. Fromm dodaje da to činimo kako bismo posjedovali stvarnost, a u vezama malo tko uopće zna da partnera doživljava kao objekt, pa se zato javlja ljubomora i nepovjerenje u partnera.
Čovjek ne shvaća da je patologija posljedica poremećene ravnoteže i pokušava se boriti s okolinom umjesto da radi na razumijevanju polarizacije. Indijska filozofija to naziva dvandva ili suprotnost, a nama je bitno da uvijek razmišljamo unutar polarizacije je li nešto loše ili dobro. Nedavno su se voditelj i gost posvađali, svi su digli ton, krenulo je navijanje, a zapravo se radi o spomenutoj polarizaciji, ljudi još ne vide kako stvarnost funkcionira i ne možemo ništa drugo nego reći da nasilje dolazi od neke osobe bez prethodnog razumijevanja suprotnog polariteta onoga što pokreće to nasilje. Pokreće ga želja, koja se zatim polarizira u dobro ili zlo. Što smo ustrajniji u svojim željama, to je jači magnet koji privlači sve suprotno. Dakle, pokušavamo dobiti ono što želimo, ali uvijek dobijemo suprotno. Naposljetku, ako ustrajemo u cilju i ako ga ostvarimo, to nikad nije ono što smo željeli.
Ako vas partner živcira, onda trebate shvatiti što vas živcira i tek onda razgovarati s partnerom kako biste mogli više artikulirati jasno.što izlazi iz vas. U protivnom će doći do svađe, a da biste se svađali, morate znati usmjeriti svoju želju i jasnije je prezentirati partneru. Kad se svađate, vaša se želja već pretvorila u duboko nezadovoljstvo. Duboka sjećanja usmjeravaju vaš emocionalni život, ali i način na koji ćete ta iskustva prezentirati. Ljudi danas ne vjeruju u prošle živote, ali često pitam ljude, kako nečije dijete umre, a netko ima prekrasnu djecu, zar zaista mislimo ili banaliziramo toliko život da kažemo da je to sve stvar sreće iako račun vjerovatnoće to ne može potvrditi. Uđemo li dublje u aspekt djeteta, tada dolazimo do arhetipske slike ili memorijske slike djeteta koja predstavlja Jastvo ili atmana. U snovima se Jastvo često pojavljuje kao slika djeteta.Arhetip djeteta može se ponovno pojaviti u snovima u navedenim suprotnostima, ovisno o tome što je važno za vaš život da ostvarite. Na primjer, kao siroče, ranjeno dijete, nevino dijete, dijete prirode, nevidljivo dijete, razigrano dijete, posvojeno dijete, Božje dijete ili besmrtno dijete. Kako biste došli u dodir sa svojom kreativnošću ili najvrjednijim dijelom svoje osobnosti, potrebno je iscijeliti ovo dijete koje također predstavlja naše Ja. San može ponuditi razigrano dijete i tako vas povezati s iskustvom zabave iz kojeg se kasnije razvija kreativnost. Ako ste pod stalnim stresom, povezivanje s ovim dijelom sebe svakako može stvoriti opuštanje i samoprihvaćanje. Dakle, spomenuta sjećanja govore nam, ne samo o karmi, već o povezivanju s dubljim dijelovima sebe u kojima nalazimo bolju vezu sa samim sobom, te razumijevanju događaja koji nam se događaju i zašto radimo to što radimo u životu. vrlo problem s kojim se osjećamo najslabije.
Lakše je zaviriti u jyotish i snove ili neku drugu metodu, ali na kraju krajeva bitnije je što se s tim informacijama radi. Ako nismo zašli dublje u spomenute strukture pamćenja, manja je mogućnost povezivanja s tim informacijama i razumijevanja izrečenog. Dakako, ljudi koji su tome posvetili život lakše i dublje ulaze u te strukture, dok se većina njima ne bavi i banalizira iskustva koja su tu, ali se dovoljno dobro ne razmatraju.Svako banaliziranje života nosi posljedice koje nesvjesno tako lako vraća na tanjur u obliku bolesti,prekida odnosa, otkaza i nesreće upravo na tako banalan način kako se čovjek obraća nesvjesnom poput ratova kojima smo momentalno okruženi.Pamćenja i ponavljanja daju dublji uvid u naše percepcije i shvaćanja života i mogućnost da nakon uvida vidimo, a onda i usvojimo drugačije ponašanje i djelovanje koje mijenja tijek života.

Nikola Žuvela

jyotish sajvetnik i terapeut