U izvanjskom religijskom životu, ljudi ne znaju da je njihova vjera projekcija unutarnjeg Jastva ili ti arhetipa Jastva. Taj arhetip je nesvjestan i ljudi ga jedino vide kada im izvana novac ili druga projekcija postanu bog kojem se klanjaju. Kada ta slika zamijeni arhetip Jastva, on viÅ¡e nema sudioniÅ¡tva u svijesti, niti utjecaja na nju. Time gubimo na vlastitom razvoju, jer je arhetip Jastva zaprijeÄen u oblikovanju svijesti, Å¡toviÅ¡e: ostaje nepromijenjen u svojem prvotnom obliku. Jastvo kada se ne primijeti Äak naginje vraćanju na niže i arhaiÄne stupnjeve. Stoga se može dogoditi da kršćanin, koji doduÅ¡e vjeruje u sve svete likove, u najskrovitijem dijelu duÅ¡e ostane nerazvijen i nepromijenjen, jer je sav njegov Bog “vani†i on ga ne doživljava u duÅ¡i. Treba shvatiti da mistiÄno iskustvo dolazi spoznajom Jastva. Onaj tko to ne zna iz iskustva, može biti veleuÄeni teolog; o religiji, meÄ‘utim, nema pojma, a joÅ¡ manje o odgoju ljudi. U tragiÄnoj zabludi mnoge religijske voÄ‘e ne uviÄ‘aju kako se branjenjem vjere preko medija i velikih advokatskih knjiga ne dokazuje postojanje svjetla, već postojanje slijepaca koji ne zna kako bi i njihove oÄi mogle Å¡togod vidjeti. Valjalo bi, napokon, primijetiti kako ne koristi hvaliti i propovijedati svjetlo ako ga nitko ne može vidjeti. Kod nas se filozofija i teologija nalaze u pretpsiholoÅ¡kom stupnju srednjovjekovlja u kojima se beskrajno polemizira, a premalo daje mjesta iskustvu. ZapadnjaÄki um kompenzira svoje osjećaje “racionalnim†objaÅ¡njenjima. Kod nas rijeÄ â€œpsiholoÅ¡ko†znaÄi samo psiholoÅ¡ko (psiha=duÅ¡a). Tako da kod nas rijeÄ duÅ¡a oznaÄava neÅ¡to maleno, puno sažaljenja, bezvrijedno i subjektivno. Ova smijeÅ¡na postavka je kompenzacija za naÅ¡u nemogućnost da se suoÄimo sa svojom osjećajnom prirodom. Nasuprot tome, bilo bi nužno nauÄiti ljude umijeću gledanja. Vidljivo je da je odveć mnogo onih Å¡to su nesposobni uspostaviti vezu izmeÄ‘u svetih likova i vlastite duÅ¡e; oni, ne vide kako u njihovu vlastitom nesvjesnom biću drijema Jastvo. Da bi to unutraÅ¡nje viÄ‘enje bilo moguće, valja raditi na sposobnosti razvoja gledanja. Kako to postići bez uvida u duÅ¡u i kontemplacije na njene sadržaje. Dakle, jednostavno disati i promatrati, nije teÅ¡ko ali vremenom postaje iscjeljujuće.
U Äovjeku leži moćna preobražajna slikaNikola2013-09-10T10:43:20+02:00