Dosta sam pisao o razlozima krize Zapada i pada duhovnosti, ali ako bolje pogledamo stanje duhovnosti na Istoku, onda možemo vidjeti da su mnogi budistički samostani zatvoreni od Japana, Južne Koreje, Kine, dok je u Indiji živi tradicionalni hinduizam zbog poljoprivrednog načina života ljudi, ali velikim gospodarskim rastom i ta brojka će se promijeniti. Suprotno uvriježenom mišljenju samo jedan posto Indijaca meditira i vježba yogu prema provedenim istraživanjima.  Percepcija je ustvari život u iluziji koji je velikoj većini potreban jer mnogi se ne mogu susresti s realnošću.
Jung dalekovidno primjećuje: “Istočnim narodima prijeti brzi kolaps njihovih duhovnih vrijednosti….netko bi Ramakrishnu i Shri Ramanu mogao smatrati modernim prorocima, ali oni igraju kompenzatorsku ulogu u odnosu na svoj narod poput starozavjetnih proroka u odnosu na svoju ‘nevjernu’ djecu. Ne samo da potiču svoje sunarodnjake da se prisjete svoje tisućljetne duhovne kulture, oni je zapravo utjelovljuju i tako služe kao dojmljivo upozorenje da se zahtjevi duše ne zaborave usred novotarija zapadne civilizacije sa svojim materijalističkim tehnologijama i komercijalnim akvizicija.”
Junga je posebno zanimao kako se Sri Ramakrishna nosi s problemom ega. “Cilj istočnjačke religijske prakse isti je kao i onaj zapadnog misticizma”, napisao je Jung, “pomicanje težišta s ega na sebe, s čovjeka na Boga.” Dr. Walker zaključuje iz Jungovog eseja da je “Jung u Ramakrishninim učenjima pronašao moderno psihološko i religijsko gledište s kojim se može složiti – naime, čak i ako je razgradnja ega cilj religije, ego u praksi gotovo je neuništiv.”

Problem romantičnih pristupa duhovnosti u odnosu na današnji život je uvelike problematičan. Naime, jedan američki profesor koji se odlučio pobjeći iz civilizacije bio je uhapšen kada je jedno vrijeme živio u šumi jer zakonski nemate pravo spavati na Zapadu niti u jednoj šumi, a kamoli zapaliti vatru da se ugrijete. Stoga, naivnost da se možemo svega odreći i hodati s magarcem kao Isus, potpuno je neprimjenjivo i teško provedivo.

Ideal o siromaštvu je završio i predstavlja neke ostatke romantične duhovnosti koja osim asketizma, današnjem Zapadu ne nudi ništa izvan tog okvira. Briga o drugima koje propagira religija, Zapadne države su riješile davno prije, odnosno zbog siromaštva isposniku je zabranjeno zarađivati pa je tu ulogu preuzela država koja prikuplja porez i brine se o socijalno ugroženim građanima. Religije su sa svojim stavovima proizvodile siromaštvo, odnosno današnje države koje su religijski orijentirane su najsiromašnije. To su tabu teme, odnosno hramovi po svijetu gradila su bogata društva. Danas bogata društva grade bolnice, knjižnice, socijalne stanove i siromaštvo koje smo poznavali je iskorijenjeno u Europi, a zaboravljamo da je siromaštvo temelj za rat. Najviše psihičkih oboljelih je među siromašnim, odnosno siromaštvo stvara traume. Tko čita knjige u siromaštvu, koje se društvo razvija u siromaštvu? S druge strane, zaboravljamo da je postotak smrtnosti djece prije bila 30 posto, a danas je ta pojava svedena na 3 posto, a da ne govorimo koliko su prije djeca umirala od običnih bolesti koje su danas izlječive. Dakle, duhovnost Istoka i Zapada ostala su neprilagođena i psihoterapija se danas bavi ljudima, a zbog dječjih bolesti duhovnih vođa koje preziru psihoterapiju, ostali su izolirani relikti prošlosti jer se ne bave ljudima koji trebaju njihovu pomoć.

Svećenik ili osoba koja se zove duhovnim vođom jest dušobrižnik kako su ih u prošlosti zvali. Danas tu ulogu nemaju, a da ne govorimo da jedino što danas duhovnost na Istoku nudi čovjeku jest asketizam i meditacija. Iako su ova dva aspekta jako djelotvorna i odlična za svakog tko želi upoznati neke dijelove sebe, nisu potpuna jer, kako sam rekao, ne možemo živjeti na ulici i govoriti o životu u spiljama jer one su u vlasništvu države i ne možete tako živjeti ako vas netko ne hrani što je parazitski način života. Oni sustavi koji se prilagođavaju sadašnjem životu i govore o problemima današnjeg čovjeka imat će budućnost, dok, duhovnu glad koju osjeća Zapad ne može ispuniti sadašnji duhovni sustavi, odnosno duhovne vođe su kao djeca koja ne žele preuzeti odgovornost, uključiti se u život ljudi i pokušati biti dio društva.

U alkemiji ili Jungovoj psihoterapiji duhovna funkcija je samo jedna od tri funkcije našeg bića. Zanemarite li jednu ona vam se vraća kao problem. Idealizam koji nije samo prisutan u duhovnosti ustvari je bijeg od stvarnosti i zato većina ljudi u materijalnom svijetu bilo u poslu, ljubavi, materijalnom ili duhovnom ne postižu rezultate. Zanemaruju se funkcije poput praktične funkcije, dijaloga, emocija i duhovne funkcije. Svako duhovno učenje ili znanost misli da ima apsolutnu istinu, a to je egoizam koji ćemo kao civilizacija morati platiti. Zapad ako misli živjeti u duševnoj praznini mora biti svjestan da je njegov nihilizam dobio novu zamjenu ili ono što je odbacio, vratilo mu se nazad, odnosno islam će prema znanstvenim istraživanjima biti vodeća religija Zapada. Sve ono što potiskuješ vraća ti se nazad, odnosno ako ne želiš duhovnu funkciju onda ćeš je dobiti onako kako si se odnosio prema njoj poput mnogih katastrofalnih događanja koje imamo u Francuskoj i nedavnog suđenja djeci za ubojstvo profesora. Nema razgovora o realnosti, guraju se problemi pod tepih, a onda potisnuto izlazi van i tako živimo kao nesvjesna djeca koja u jednom trenutku mora početi učiti i prihvaćati da imamo materijalnu i duševnu funkciju, jedna i druga od nas traže da joj poklonimo pažnju i da ta dva svijeta ujedinjujemo u sebi.

Nikola Žuvela