Danas se mnogo priča o odnosima od onih najpopularnijih i društveno priznatih poput  glasnogovornika poduzeća pa do međuljudskih odnosa, ali se malo govori o kvaliteti odnosa.  Prešućuje se nametnuta  društvena dogma koja kaže da je nemoguće biti sretan ukoliko poslovno i novčano nismo uspješni. Istraživanje u Velikoj Britaniji na djeci od tri do pet godina je pokazalo da djeca više ne žele poklone, već žele biti slavni. Pritom se ne spominje činjenica da zbog poremećenih odnosa i krivih društvenih normi 30 posto čovječanstva boluje od mentalnih bolesti. U Velikoj Britaniji najveći problem među mladima jest nametnuti društveni uspjeh što je dovelo do velike konzumacije antidepresiva.

     ÄŒesto se sakrivamo iza uvjerenja da poznajemo mnogo ljudi i da imamo dobre odnose. Jedan poznati psiholog rekao je svojem pacijentu: ”Mogu vam pomoći ukoliko imate barem jedan kvalitetan odnos s nekom osobom.” Možda i nije toliko važna ta teza koliko zaključak da odnosi meÄ‘u ljudima jesu sve samo nisu odnosi. Mogli bismo ovdje iznositi mnoge primjere u kojima ćemo se braniti, ali ako pogledamo onaj najstariji i najvažniji odnos izmeÄ‘u muÅ¡karca i žene, onda moramo zaključiti da danas govorimo o sumraku te institucije, odnosno sve manjoj mogućnosti uspostavljanja odnosa. Jedan učitelj je zaključio da je tokom zadnjih stotina godina nestao i najvažniji odnos a taj je izmeÄ‘u učitelja i učenika, a on je nestao iz čovjekovog nepovjerenja prema drugima. Ako zaobiÄ‘emo svu mistifikaciju vezanu za duhovnost, moramo priznati da danaÅ¡nju znanost karakterizira skepticizam, a ne znanje. DanaÅ¡nja znanost ima najviÅ¡e uspjeha jer je na snazi uvjerenje ‘nepovjerenja u druge’ nemogućnost čovjeka da se preda, prepusti i ostvari odnos. Pa tako, na vrhuncu civilizacije imamo odnose u kojima je muÅ¡karac dečko, a žena cura. Da smo kojim slučajem neÅ¡to zaista naučili zar bi normalna civilizacija razvila kulturu, gdje danas svakom stanovniku zemlje pripada 15 tona TNT-a. S druge strane, nismo li mi jedina civilizacija u kojoj dominira otuÄ‘enost, a na ljestvici najučestalijih oboljenja su spolne bolesti i depresija. Neki učitelji govore da spolne bolesti nastaju zbog zatvorenosti ljudskih srca, odnosno u nemogućnosti da ljudi ostvare komunikaciju, kompenziraju osjećaje neurednim spolnim životom i povrÅ¡nim odnosima s drugima. ÄŒovjek Zapada je vjerovao da će mu znanost i ”neoborivi dokazi” donijeti sigurnost, a danaÅ¡nji čovjek odlazi u ljekarnu u kojoj su 60 posto lijekova na psihičkoj bazi. TjeÅ¡imo se time da živimo dulje nego naÅ¡i preci, ali da li je to život ili patnja. Složiti ćemo se barem u jednom a to je da svi težimo zdravim i ugodnim odnosima, ali taj odnos može započeti jedino kada izvadimo figu iz džepa, kada uložimo napor i odmaknemo se od sebe i pogledamo svoj život realno.

Seksualnost može biti lijepa samo ako je dio jedne dublje ljubavi, a ako toga  nema, onda je u pitanju najružnija moguća stvar. Najružnija je zato Å¡to tad nema zajedniÅ¡tva – dodirujete se i  razilazite; spajate se i razdvajate. Samo se tijela sreću, ali ne i vi – ne Ja. To je ono Å¡to se dogodilo s meÄ‘uljudskim odnosima. ÄŒovjek je odvojen od sebe a onda i od partnera, zakopan u vlastitu sigurnost i daleko od doživljaja ljubavi. Stoga, ono Å¡to danas mi zovemo normalni ustvari je patologija odnosa ili ljudi koji su ludi i žive u prihvaćanju normi skrivajući pod njima svu svoju abnormalnost. Ona je danas pretvorena u ekonomsku krizu koja je samo paravan dublje odvojenosti od samoga sebe a onda i ljubavi za kojom toliko čeznemo ali nemamo Å¡to ponuditi jer smo prodali sebe za sumnjičavost, sigurnost i jeftine proizvode. Toliko nam danas vrijedi ljubav a ako negiramo tu činjenicu, okrenimo se oko sebe, pogledajmo Å¡to držimo u svome stanu, pogledajmo gdje provodimo vrijeme i zapitajmo se može li iz takvog okruženja i navika ljubav pronaći put. Živimo u svijetu lokota i blindiranih vrata pazeći se da nas ne dotakne ničiji pogled, a kontakti ako i postoje pretvoreni su u povrÅ¡an seksualni odnos liÅ¡en ljubavi. Ljubav je izlazak iz uma ili sigurnosti, ona može pronaći put kod svakog, ali potrebno je očistiti stan ili unutarnji stan od mehanizama zaÅ¡tite i zatvorenosti s kojima smo ispunjeni pravdajući se tezom da je svijet okrutan. On nije okrutan koliko su naÅ¡i ciljevi neiskreni pa onda nailazi na okrutnost. Okrutnost  je samo oÅ¡trica koju smo netom prije okrenuli prema sebi i dobili smo nazad odgovor, ali mi samo vidimo vanjsku okrutnost, nikada svoju. Lažima je premrežen svijet pa onda i odnosi koji mogu dobiti Å¡ansu jedino naÅ¡im zaokretom u promatranju problema pred kojima se nalazimo