Arhetip djeteta je nosioc nevinosti i po tom pitanju na njegovoj suprotnoj strani ili ono  čime se ovaj arhetip ne želi suočiti jesu čopori vukova ili zlih ljudi koji vode svijet. Na ovaj način ljudi obuzeti ovim arhetipom obično pripadaju humanitarnim organizacijama, religiji ili nekoj manjoj duhovnoj grupi koja propagira dobro. Svi odreda misle za sebe da su dobri, a da su na drugoj strani zločesti kapitalisti, ljudi koji potiču transhumanizam ili sotonizam.  Takva dječja nevinost lijepo je prikazana u likovima poput Petra Pana i Snjeguljice.
Kada je nevino dijete u nama zdravo integrirano u psihu, onda zadržavamo zaigranost koja ne može postojati bez odgovornosti. Ipak, većinom arhetipska djeca se ne mogu suočiti sa svijetom, vješto skrivaju sebičnost.  Razloge vlastitog neuspjeha su pronašli u ljudima koji žele zavladati svijetom, a oni se bore ako duhovni ratnici protiv te nemani, pa se okreću nadrealnim borbama.
Ljudi obuzeti ovim arhetipom ustvari otkrivaju da ovaj svijet nije idealan ni pravedan i sadrži nesavršenosti u svakoj fazi našeg života. Kad se sreća djeteta razbije od stijene stvarnosti, dolazi do osjećaja očaja, a dijete se osjeća svladano i traži zaštitu u spomenutim organizacijama ili bjegovima u samostane ili ašrame. Mnogi su danas obuzeti ovom duhovnosti koja je bijeg, odnosno velik većina nema nikakvo znanje o povijesti duhovnosti, religioznosti ili filozofije i obično slušaju isto takve likove koji sebe predstavljaju znalcima jer slično privlačni slično. Onaj tko ne zna traži takvu osobu koja će potvrditi jeftina objašnjenja svijeta o zlu koje čeka iza ugla kako bi se vješto skrenuo pogled od vlastite lažne skromnosti koja nije skromnost već je nesposobnost.
Ljudi obuzeti ovim arhetipom se povlače u fantaziju, odbijaju priznati svoje brige ili probleme i negiraju ih kroz jeftina objašnjenja, a u širem smislu, odbijaju odrasti i preuzeti odgovornost za situaciju. Takvi pojedinci postaju pretjerano ovisni o drugima koji im pomažu u rješavanju njihovih problema. Kod jedne osobe koja ima 55 godina žena plaća režije i hranu i brine o djeci, a ona se po forumima bori protiv nepravde.
U drugim slučajevima, kada je dijete ranjeno – dječji arhetip postaje izvor snage za našu psihu i to je njegova pozitivna vrlina gdje se oslanjamo jedino na svjetlo unutar nas i tako pronalazimo izlaz iz doline suza. Vrlo popularni likovi iz fikcije poput Cindrelle i Harryja Pottera opisuju snagu dječjeg arhetipa. Arhetip djeteta ne može razviti do kraja spol. Kada se nađu dva djeteta na početku oni odlično funkcioniraju, ali kasnije, kada ih obveze života tjeraju na suočavanje, obično ova veza završava prekidom.
Neki od primjera koji utjelovljuju nevini arhetip djeteta su Forrest Gump, Dorothy u Čarobnjaku iz Oza, Alisa u zemlji čudesa. Imamo smiješni arhetip djeteta: Pumba u Kralju lavova, Kapetan Jack u Piratima s Kariba, Arhetip djeteta kao mađioničar ili iluzionist: Ricky Jay u Obmanjujućoj praksi, George Meleis u Hugu. Također, imamo vladarski arhetip djeteta poput Kraljice Anne u filmu The Favorite. Imamo i onaj arhetip djeteta poznati kao duhovni ljudi, ali i  silovatelji.

Arhetip djeteta je faza razvoja odrastanja kada se moramo suočiti sa svojim drugim dijelovima sebe kako bi odrasli i postali sposobni za odnos. Mnogi su u odnosima opčinjeni ovim arhetipom i manipuliraju njime s lijepim gestama, dječjim poklonima, klečanjima pri prosidbi, spasitelji koji pomažu partneru kako se ne bi suočili sa stvarnim davanjem i primanjem, točnije, arhetip djeteta je bez sadržaja i zamjenjuje odnose fantazijom, nedostupnim partnerima. Jedini problem jest u tome što se velika većina ponaša tako da negira postojanja ove faze razvoja, tako da živimo u dječjem lunaparku u kojem se publika ponaša tako da lako sklizne u provaliju ili davljenju u vlastitim projekcijama.

Nikola Žuvela