Ljudi su skloni moraliziranju, ali često je to nakaradno jer nemaju izgrađene unutarnjih vrijednosti. Max Weber, jedan od najpoznatijih sociologa, u svojim je istraživanjima pokazao relativnost moralnih stavova koji se razlikuju ovisno o klimi u kojoj ljudi žive i religiji. Jung je to nazvao moraliziranjem pod utjecajem maske ili slike, uljepšavanje sebe i ostavljanjem što boljeg dojma na druge. Većina ljudi moralizira kako bi se predstavili kao dobročinitelji ili moralne osobe. To je uređena slika-maska ili tehnika slikanja uljepšavanja fasade kako bi se sakrilo barbarstvo koje svako malo izbije iz čovjeka u ratovima i krizama. Kao što je Jung rekao: “Europljani su barbari koji su uspjeli usavršiti masku do krajnjih granica i uvjeriti svijet u tu sliku.” Međutim, ni drugi narodi nisu u boljoj poziciji, većina njih živi na sebičnoj razini razvoja svojstveno razvoju djeteta od 3 do 6 gdoina i na toj osnovi stvaraju moralnu sliku o sebi.
Kada egzistencija postane ugrožena, lijepa slika o sebi nestaje. S druge strane, potreba za arhetipom Zemaljskog raja ili kršćanskom vizijom raja, koja se sastoji od spomenute maske ili ciljeva maske, zapravo je maltretiranje svih ostalih, odnosno manjine koja misli svojom glavom kojoj nije stalo do maske ili stvaranja Zemaljskog raja.
Zemaljski raj zahtjeva brigu o tijelu i zdravlje. Nametanje kolektivnog zdravlja i kvazi-moraliziranje o prehrani ustvari je mučenje jer se zdravlje temelji na zdravlju duše. Ako duševno zdravlje nije dobro, onda je i tijelo bolesno. Na kraju godine, kada pogledate zaradu farmaceutskih tvrtki nakon velike brige države za vaše zdravlje, financijski izračun tog morala je jasan. Kada se država brine o vama, to najavljuje katastrofu.
Moral koji dolazi od ljudi je posipanje otrova, tj., toksično društvo želi otrovati druge krivnjom, najboljim oružjem roditelja kada skrivaju vlastitu nesposobnost i neautentičnost.
Unutarnji moral služi povlačenju libida i unutarnjem rastu, to je potpuna suprotnost onome što Zapadnjak čini. Kada Zapadnjak pomaže, on je u novinama, o njemu se uči u knjigama, i zato je Majka Tereza bila vrlo dobro iskorištena u marketingu na Zapadu, dok je 150 godina Engeskog divljaštva, silovanja i uništavanja Indije zacrnjeno u povijesnim knjigama o tome nismo učili na satu povijesti.
Kada je katolički svećenik koji je u Indiji sagradio naselje u kojem je mnogima dao posao pitao jednog isposnika zašto ne pomaže drugim ljudima, on mu na to pitanje nije ništa odgovorio. S druge strane, isposnik se bavi unutarnjom spoznajom velika većina neće od njega zatražiti savjet jer takvi savjeti su za dušu. Materijalni egzistencijalni problem ujedno govori u svojoj soprotnosti o duhovnoj egzistencijalnoj krizi. Onaj tko se ne bavi dušom ne može nešto pretjerano ni stvarati jer nema povjerenja u sebe i svoje sposobnosti.
Većina ljudi živi u obrascu bogati i siromašni, gdje prevladava vjerovanje u zemaljski raj u kojem s bogatstvom doazi i sreća, da je tomu tako depresiju bi liječili zarađivanjem. Iako ljudi to znaju ideologija je ispred istine. Dugogodišnji život u zoni udobnosti lažnog morala stvara Sjenu, koja izgleda tako da kolektivna neodlučnost se pretvara u vjerovanje u nesposobne političare koji gomilaju probleme.
U alkemiji je otrov zapravo lijek. Na taj način nekolicina može prepoznati i uzeti taj otrov kao lijek, poput simbola na ljekarnama Hermesov štap s okomotanim zmijama i zmijski otrov. To je životna situacija u kojoj shvaćamo da sve što društvo doživljava kao vrijednost zapravo nije vrijednost.
Odvajanje od ove slike je bolna, ali ispunjavajuća. Pravi moral ne dolazi iz savršenog sijeđenja pravila već iz prihvaćanja nedosljednosti. Jung kaže: “Tamo gdje društvo vidi smeće, individuacija vidi zlato.” Ono što moralni duhovi odbace jest upravo ključ za cjelovitost. Pravi moral nije slijeđenje kolektivnih pravila, nego odanost vlastitoj duši. Onaj tko se odvoji od maske i suoči sa Sjenom, više ne moralizira, postat će svjestan da je dobro i zlo dio svakog čovjeka. Tada njegovo djelovanje ne dolazi iz prisile nego iz integriteta, a to je jedino što može prihvatiti otrov.
Nikola Žuvela
