Frodo -Gospodar prstenova – psiholoÅ¡ka pozadina

J. Campbell kaže da bi mit trebao “probuditi i održavati u pojedincu osjećaj strahopoštovanja i zahvalnosti u odnosu na tajanstvenu dimenziju svemira” Također, piše da mistični simboli “neće biti identični u raznim dijelovima Zemaljske kugle, ali okolnosti lokalnog života, rase i tradicije moraju se spojiti u učinkovite oblike”.

Tolkien kao da ga je čuo tako da je identificirao vilenjački kruh kao euharistiju, Galadriel kao Djevicu Mariju, a Gandalfa kao anđeosku figuru. Četiri hobita predstavljaju četiri jungovske psihološke funkcije ili astrološke elemente: razmišljanje, intuicija, osjet, osjećaj. Njihovi gubici ili rastanci i ponovni sastanci govore o funkcijama svijesti koje potonu u nesvijest pa se vrate kao Sam ili intucija koja spašava Froda.

Nietzsche kaže da “onaj tko se bori s čudovištima treba biti oprezan da time ne postane čudovište”. Freud i Jung su primijetili kako nesvjesno ustvari djeluje kroz destruktivne sile na svijest. Nesvjesno po svaku cijenu želi zaustaviti razvoj svijesti, ali i potiče razvoj što znači djelovanje kroz suprotnosti što svijest koja je jednostrana jako teško shvaća.

Ova sila je herojev neprijatelj ili neprijatelj Froda u Gospodaru prstenova. Frodo je dječak koju otkriva moć u prstenu, a njegova Sjena ili Gollum koji se javlja kao neprijatelj ustvari ga vodi kroz dolinu smrti prema rješenju. Otkriva heroja unutar sebe ili arhetip heroja koji svakom mladiću služi za odrastanje, a istodobno, toliko fali današnjem muškarcu koji je ostao dijete, pa ne čudi zašto je ova priča tako snažno odjeknula Zapadom. Frodo dobiva pomoć vile ili Anime koju kasnije koristi u svojim borbama, a najsmrtonosniji je pauk ili simbol negativne Anime. Simbolika pauka ili Maye jest ona koja plete smrtonosnu iluziju gdje Frodo simbolički umire i ponovno oživljuje uz nesvjesne moći, odnosno pomoć Sama. Tako vidimo da moć prstena nije prava moć već moć prijateljstva i povjerenja. Kroz igranje s pravom moći ili moći prstena koji mora biti uništen, kao i Golluma, Frodo odrasta u ozbiljnog muškarca otkrivajući moć u sebi.

Susret s čudovištima koja ga doslovno mogu ubiti predstavlja susret sa smrću, s druge strane, muškarcu donosi otkrivanje unutarnje moći. Frodo ustvari silazi u Podzemlje. Ovo je silazak u najmračnije dijelove vlastite duše. Prije nego što se junak suoči s moći prstena, mora svladati vlastitu sjenu. Frodo dopušta Sjeni ili Gollumu da mu bude vodič kroz Podzemlje. Oni prelaze Mrtve močvare i Shelobin tunel ili susret s negativnom Animom. Ovdje Gollum izdaje Froda, odnosno, ovdje završava Sjena svoj put i susreće se s moćnijom i tamnijoj stranom duše gdje se muškarac mora susresti s tamnom projekcijom Anime ili supruge u stvarnom životu.

Sam prolazi krizu, opire se Prstenu, oslobađa Froda u kuli punoj Orka. Sam je na putu Frodov Ego koji ga vraća djelomično u realnost, odnosno ego ima i svoju dobru stranu, pomaže nam da preživimo u ovom svijetu. Kod Mount Dooma Frodo podlegne iskušenju Prstena, ali zbog Sama i Golluma ili druga dva dijela sebe on uspijeva postići cilj.

Ovo je bitka koju heroj mora voditi, to je čovjek koji mora odrasti. Svaki čovjek vodi ovu bitku, ali svatko na svom stupnju razvoja. Oni koji ne mogu vidjeti ili priznati nesvjesno vode je kroz problem s poslom, bolesti, siromaštvom ili životom u kriznim područjima rata.
Put prema svijesti nije samo pun zaokreta i obilaznica poput Merkurovog štapa koji je bog nesvjesnog i koji je kao jedini planet povezan s tri svijeta, nebeskim, paklenim i ljudskim. Takav je put spoznaje kao labirint, nema ravnog puta. Nesvjesno se pojavljuje kroz čudovišta i uljeze u našim snovima ili Gospodaru prstenova. Njihovu oblici su ustvari sadržaji koje moramo integrirati u svoj život, bitke koje ego mora pobijediti, ali može isto tako postati izdajnički sadržaj koji nas može povrijediti i vratiti na staro.

Poput depresije ili samoubilačkih misli, svatko je prošao unutar sebe i mora pronaći put kako da izađe iz ponora ili razapetosti nesvjesnog gdje simbol križa postaje jasniji. Sve dok se ne pomirimo s destrukcijom u sebi ili zmajevima koji spavaju u podzemlju čovjekove nutrine, oni će ostati izvan dosega svijesti. Tada projiciramo na onoga tko može odglumiti naš bijes, pohlepu i volju za moći. Ljudi i dalje vjeruju da nedavna pandemija i ovaj strašni rat nisu dio njih samih, oni ne vide u njemu svoje čudovište, nakon toliko tisuća godina ratovanja misle da su nevini i da netko izvana stvara zlo. Kakav dječji svijet koji ne prihvaća vlastitu odgovornost ili susret s vlastitim Gollumom i moći. Kako kaže jedna stara poslovica: Daj ljudima moć i vidjet ćeš tko su.

Nakon što je potraga ispunjena, natprirodna moć u obliku anđela, točnije, Gandalfa i Eaglesa spašavaju Froda i Sama. Sauron je potpuno poražen.
Drvo života je procvjetalo kao simbol individuacije i cjelovitosti.  Frodo  reče Gandalfu: “Napokon razumijem zašto smo čekali! Ovo je kraj.” i konačno napušta Međuzemlje. Njegov odlazak u duhovno carstvo je napuštanje ega ili individuacija. U starim predajama nalazimo da je smrt ega preduvjet za pronalaženje Boga. Tolkien kako koristi kršćanske simbole, koristi i one starih religija pokušavajući oživjeti podzemni svijet kao što je to učinila alkemija. Poput Wagnerova prstena, Tolkien uzdiže ono nepravedno potisnuto ili prirodu koju moderna znanost pokušava što više potisnuti. Tolkien i Jung su se susreli s onom tamnom i starom religijom vadeći na svijetlo svijesti ono što je bilo tako dugo ispod praga svijesti. Oni su se nalazili u svijetu koji je mitove i bajke htio prikazati kao nešto djetinje i bolesno, a upravo je nacizam nastao na temeljima opsjednuća s germanskim bogom Wotanom kojeg je navijestio Nietzsche u Zaratustri zbog čega ga je Hitler obožavao.
I Jung i Tolkien govore o jednoj epohi. Tolkien počinje pisati Gospodara prstenova početkom 1937. godine gdje Mordor podsjeća na Drugi svjetski rat, a Crvena knjiga je predvidjela potoke krvi u Prvom svjetskom ratu, dok kasnije knjige od Junga proriču nadolazeći Drugi svjetski rat.

Frodo je odličan simbol individuacije, jasan onim pojedincima koji svoju Sjenu ne traže drugdje već u svojim njedrima.