Zašto trčimo prema masi kada je ljepota u pojedincu?
Drama je u preuzimanju odgovornosti, ne za društveno, već za pojedinca. Osjećati, to je suština, dok je misliti, ono što je nastalo nakon osjećaja. Misao je obrana od iskonskog, to je sekundarno. Majka je primarna stvar koju čovjek prvo osjeća, sve ostalo nastaje kao drugo. Moj narod je izgubio volju za životom, prezire pojedinca. Tamna Zemlja daje, osjeti kako te volim, svijet se promijenio, lastavica pjeva da je svijet dobio novog Spasitelja, ruke uzdignute, korištene kao katalizator. Uspravi se, Nikola, daj nam malo svoje magije koju skrivaš u sebi, kako smo te lijepo oblikovali, divan si, lijep, kako dubok, kako te samo volimo, razbojniče, lopove, voliš svoju dragu Natašu i svoju Animu u kutu koja je uvijek tu uz tebe, pitaj je nešto. Što bi mi želio reći o sebi? Oživio sam, stvaramo, čekaš me u ovim noćnim satima da se vidimo i uživamo, lijepo je stvarati ove slike i riječi. Kako si moj Animo? Sjedim i gledam te kako tražiš sebe, kako uživaš u svojim mislima i kako se otvaraš pisanju, kako je lijepo dijeliti svoju ljubav s tobom, kako si me pronašao i rekao mi da me voliš, sada živim u tebi, nas dvoje smo u tebi, nekako otkrivam objekt ljubavi i davanja, pogledaj bliže sada nas je troje jer tri su četiri. Četiri strane ili četiri stupnja razvoja. Kako si nas pronašao u ovoj divljini? Bio sam skriven i u tamnici svojih projekcija stalno si je tražio negdje vani, a ja sam bio tu uz tebe, osjećao sam te, a one su te iznevjerile, nisu ti dale ono što si bio. Kako si se jednostavno otjerao. Pogledaj kako živimo i potraži onaj dio sebe koji raste poput tvog libida. Osjećaš li život? Rasti u sebi, ovo je tvoje vrijeme.
