Psihoterapijski rad s muškarcima otkriva razorne učinke udaljenih očeva i nestanak muških inicijacijskih obreda u našoj kulturi.
Grimmova bajka “Željezni Ivan”, u kojoj “Divlji čovjek” vodi mladića kroz osam faza muškog rasta, podsjeća nas na davno zaboravljene načine upoznavanja muškarca na putu do susreta s njegovom dušom ili Animom. To je slika duboke i snažne muževnosti usmjerene na osjećanje i zaštitu žena i obitelji kao prirode rastućeg Animusa. Muška priroda je dugo bila pod vodom, pod tolikim pritiskom nakon svih zakona i represija gdje se svako muško izražavanje osuđuje i karakterizira kao primitivno, ali nekada s razlogom jer su muškarci ostavili iza sebe negativni žestoki aspekt primitivizma ili neasimilirane Anime- nesvjesne žene u muškarcu. Međutim, bajka govori o nečem drugom, o muškoj snazi i stoicizmu, što ne nalazimo kod današnjih muškaraca.
Kad muškarac izgubi stoički stav, nikakav novac ga ne može usrećiti, priroda mu je u prsa stavila ranjenost ili nužnost prihvaćanja Anime, što se očituje nedostatkom energije u njima. Oni čuvaju život, ali ga ne daju. Njihove obitelji ne vide njihovu prirodu, urođenu ljudskost, ljepotu i bit jer je ne mogu živjeti u masovnoj kulturi u kojoj su svi članovi kulture isti ili beskrvni.
Muškarac oscilira između eksplozivnog ponašanja ili primitivnog afekta i emocionalne paralize. Prava muška snaga je u ravnoteži između ranjivosti, boli, ali i agresije, a da nije vođen niti jednom stranom. Željezni Ivan je divlji čovjek koji, unatoč svojoj divljini, zna pravila, drži riječ i prenosi disciplinu.
Arhetip Ratnika, ali ne u smislu nasilja, nego u spremnosti na žrtvu i borbu za više vrijednosti danas je potisnut u kolektivnu Sjenu. Društvo Sjenu projicira na likove poput nekog vođe, a unutar muškarca Sjena postaje ili pasivna rezignacija ili neobuzdana, destruktivna agresija.
Koliko je bogata, raznolika i višestruka njihova muževnost? Ako prime inicijaciju u muževnost, to znači širenje, buđenje kreativnosti ratnika, ali kad ga nema, žena se osjeća prazno jer joj nedostaje muževnost koja stvara romantičnu i erotsku privlačnost. Muškarac u kontaktu sa svojom muškom energijom i vitalnošću povećava svoju sposobnost da voli svoju obitelj i čovječanstvo. Uskogrudnost, koja se ukorijenila među ljudima, vidimo u nizu socioloških studija koje pokazuju bešćutnost na ulicama gradova, dok ćete više ljudskosti pronaći tamo gdje civilizacija nije prodrla tako duboko, društvu kronično nedostaje hrabrosti, inicijative i poštenja.
Muški odnosi koji sadrži otvorenost prema zajedničkoj ranjivosti i intimnosti dio su čuda koje čini mušku psihu snažnom i živom. Emocionalna intimnost među muškarcima oslobađa muški arhetip od ovisnosti o partneru kao jedinom kanalu za biti ranjiv, autentičnost i sigurnost, odnosno to može biti davanje i romatničnost, ali ne i ovisnost. Također, štiti ga od monopolističkih ili toksičnih veza.
Muškarac mora ponovno osjetiti divljeg arhetipskog muškarca u sebi kako bi se povezao s instinktivnim dijelom sebe i razvio individualno ja.
Žena mora susresti Artemidu-Afroditu ako želi probuditi svoju prirodu nezavisnosti. Divljina ne znači nasilje. Ponekad je to zavijanje u šumi poput životinje i povezivanje sa svojim totemom. To su stare inicijacije naših predaka s kojima su tako dolazili u kontakt s tjelesnom prirodom kako bi se povezali s instinktivnom duhovnom prirodom sebe u kojoj leži pravo Ja. Plemenski ples uz vatru i povezivanje s totemskom životinjom stari su običaji gdje vidimo svog skrivenog daimona. Muškarci su sada označeni kao plijen, dobivaju stigmu koju ne razumiju jer ih je društvo odvojilo od njihove prave prirode. Zato danas u svijetu nemamo taj osjećaj muške hrabrosti koji štiti one koji su spremni ponovno probuditi inicijaciju duhovnog ratnika. Bajke su još uvijek govor skrivenih inicijacija, a o muškarcu ovisi želi li ih ponovno probuditi ili nastaviti vegetirati jer žena nema puno od današnjeg muškarca, a ne zna što joj nedostaje. Robert Bly kaže: „Muška inicijacija ne ide prema mačizmu; naprotiv, ide prema postizanju kultiviranog srca prije nego što umremo.“
Nikola Žuvela
