„Snagom mašte možemo stvoriti stvari koje očito prije nisu postojale. Mašta je zvijezda u čovjeku, nebesko ili nadnebesko tijelo, koncentrirani ekstrakt životnih sila, i fizičkih i psiholoških.” – C.G. Jung
Svaka dobra ideja, poput kreativnosti, plod je mašte i dječje fantazije. Tko god je izgubio svoju fantaziju, prestao je živjeti jer je fantazija igra, svojstvo djeteta i suprotnost je ozbiljnom radu koji je početak kraja pravog ljudskog bića ili početak stvaranja robota, poput nošenja školske uniforme koja uništava maštu.
Rijetko govorimo o mašti u obrazovanju jer je to najbolji način da se ubije ono najvrjednije kod djece i zato su ljudi nakon škole uglavnom glupi, nesposobni biti samostalni jer im je kreativnost oduzeta. Prava mašta odgovorna je za stvaranje svega oko nas i u nama. Ako čovjek gleda zvijezde, nisu li one proizvod mašte? Takva zapanjujuća mašta djelo je gospodara stvaranja. Srce kada gleda zvijezde, dijete koje gleda zvijezde osjeća divljenje i moć. Nada, kada gleda, ubija ono najvrjednije. Nada je ono što pokreće fantaziju, dok vjera popušta. u trenutku krize i ne nadopunjuje osobu.
Znatiželja je prvi alat samopomoći jer kada nam je teško, otvorenost i želja za učenjem pomažu nam da se izvučemo iz loše situacije. Suočavanje s neobičnim donosi znatiželju i prikupljanje informacija koje nas vode do samospoznaje i odnosa sa Jastvom. Ako smo otvoreni za učenje o sebi, za suočavanje sa Sjenom i nepokorenim dijelovima sebe, možemo razviti čvrsto povjerenje u Kreativno u nama. Ako ne pronađete taj dio u sebi, okrenite se drugom najvažnijem aspektu u sebi, a to je mašta jer nam je potrebna da bismo vidjeli budućnost.
Kada gledam vlastitu budućnost, vidim nadu u njoj jer me pokreće neiscrpna znatiželja. Kada gledam današnjeg čovjeka bez mašte, vidim samo Sjenu koja ga slama krizama jer uživa u samokažnjavanju. Ako nastavite sa svojom maštom, dobit ćete tu jasnu viziju.
“Moderno društvo usmjereno je na potrebu, pohlepu i brzinu… Ali bez ove igre s fantazijom, još se nije rodilo nijedno kreativno djelo.” Stoga je kratkovidno tretirati maštu kao rizičnu ili neprihvatljive prirode, kao nešto od male vrijednosti. Ne smije se zaboraviti da čovjekova najviša vrijednost može biti samo u mašti. “ – C.G. Jung
Da bi mašta bila učinkovita, koristi se s kritičkim mišljenjem, ali ne sa znanošću, već s filozofijom, čiji nas pogled uči kako sagledati problem iz drugog kuta, mašta pomaže da se ona utemelji i postane učinkovita. Ljudi imaju svjetonazore u kojima mogu legalno mrziti neki skupinu ili čovjeka. Nisu znatiželjni, a onda nemaju nikakve kvalitetne informacije o svijetu. Ne mogu vidjeti da je država zapravo otac, poput fantoma koji je potreban nemoćnima jer je cijelo društvo odraslo na inferiornim očevima ili Adamu koji je pokazao infantilnost kada je Eva pojela jabuku jer nam mit govori da je čovjek bez moći donošenja odluka.
Kritičko mišljenje nam govori da svjetonazori postoje zbog nedostatka ljudske mašte i fantazije koja stvara kreativnost ili čovjeka budućnosti.
Kritičko mišljenje s maštom vodi nas do Jungovog: “Ono što funkcionira je stvarno”. Život ne funkcionira kada niste u kontaktu sa stvarnošću.
Nada je daleka, nada može biti pogrešna, ali nije kao vjera, koja je kruta, puna dogmatike. Nada je mašta, dijete živi u njoj, tj., iz nade su rođena sva velika djela. Recimo, zamislite svog idealnog partnera ili Animusa, zatim razgovarate sa svojim idealnim partnerom, on počinje sve više pričati i pokazivati vam na što trebate obratiti pozornost u vezi.
Da bismo krenuli naprijed, moramo biti sigurni da je vizija koju stvaramo privlačna, za razliku od naše trenutne stvarnosti. To je potrebno da bismo dobili razliku koja uzrokuje kretanje. Bez ideala nema ni stvarnosti, bez dodataka ne možemo krenuti naprijed. Ponekad je pozitivno biti bestidan utopist, ali utopist u realizaciji jer nas to pomiče izvan zone udobnosti. Iako se okrećete nečemu utopijskom, krenuli ste na bolje jer ste poduzeli akciju i pokrenuli maštu koja se nekada kristalizirala kao vizija.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
