„Vrag … opisuje grotesknu i zlokobnu stranu nesvjesnog; jer se s njim nikada nismo suočili i stoga on ostaje u svom izvornom divljem stanju u nesvjesnom. Vjerojatno nitko danas ne bi bio dovoljno nepromišljen da tvrdi da je Europljanin stvorenje nalik janjetu i da ga ne opsjeda vrag. Zastrašujući zapisi našeg doba nadmašuje sve što je bilo koje prethodno doba moglo očekivati ..“ C.G. Jung
Kada Jung govori o tami u nesvjesnom, podsjeća nas da je ona potisnuta u Europljaninu i stoga postaje zlokobna. Na Istoku je zlo zapravo slab princip – jin, kojeg slijedi snažan princip – jang. Ravnoteža sprječava potiskivanje i stvaranje sklada, što je noćna mora za Zapadnjaka i on živi kao u politici na način da demonizira protivnika.
Jedna od Jungovih glavnih pritužbi na kršćanstvo bila je njegova nepotpuna slika Božanskog u kojem postoji samo dobro. Otkrivajući snove, otkrio je staru istinu alkemije i astrologije, tj. koncept arhetipova kao utjelovljenja pozitivnih i negativnih principa. Jung je Boga ili Jastvo shvaćao kao nekoga tko sadrži i dobro i zlo, svjetlo i tamu, jer je tako bio prikazivan kroz simbole u snovima. Kršćanstvo je odvojilo zlo od Boga, stavilo ga u vraga, a zatim je to zlo postalo živo biće koje zarobljava unutarnje demone u čovjeku i prikazuje ih na platnu tamne povijesti kao mjesto gdje čovjek demonski živi nad drugima kroz ubijanje. Budući da se stvarnost tame i zla nije mogla poreći, nije bilo drugog izbora nego čovjeka učiniti odgovornim za sva nedjela. Vrag je postao samo zavodnik, a čovjek je postao utjelovljenje zla, odnosno svega što je loše, tako da danas imamo situaciju u kojoj samo 5 posto veza funkcionira jer velika većina ne vjeruje u ljubav i veze ili, točnije, transgeneracijski kroz loše projekcije o odnosima prenose taj sukob unutar čovjeka.

U vrijeme kada se razvijala kršćanska doktrina, kultura helenističkog svijeta bila je otvorena za sve vrste ideja, uključujući gnosticizam i maniheizam, koji su naučavali o dvojnom Bogu. Priznavanjem kršćanstva, Konstantin je pomogao u protjerivanju i uništavanju gnosticizma i maniheizma. Jung kaže: „Lijeva ruka Boga, lijeva strana Boga, druga strana Boga, Božja vlastita tamna strana, „pandan Krista koji predstavlja zlo“. Sve su to nazivi za tamnu stranu Boga, koja je još uvijek živa. Da ga nismo toliko potisnuli u svojoj podsvijesti, prepoznali bismo ga u snovima kao Wotana ili Merkura. Oni su pomagači svim izgubljenim dušama u psihoterapiji, a kako su vjerovali Jungovi nasljednici, pojavljuju se kao pozitivni pomagači u terapiji. Indija nije imala problema sa suprotnostima kod njih je Shiva nosioc tog principa, a u Kini imamo princip jina i janga.

Gnostici su o vragu govorili kao o antimimon pneuma, imitatoru duha, ili Ialdabaoth, saturnovskom arhontu. Goethe je vraga nazivao Mefistofelom. Iako je vrag „otac svih varalica“, on nam pomaže da živimo punije u životu. Ako otkrijete ovu komponentu u sebi, teško ćete biti prevareni u vezi ili kroz poslovnr izazove, odnosno ovaj princip će vas učiniti sposobnima da prevladate životne prepreke tako što kroz iskušenja dolazite do mudrosti.
Milton je Sotonu nazvao principom individuacije kao Sjenu koja nam pomaže da postanemo potpuniji. „sklonost lukavim šalama i zlonamjernim podvalama“, kaže Jung, „vrag nas može izložiti svim vrstama mučenja, od emocionalnih mučenja poput nestrpljivosti, sumnje i očaja“, do ozbiljnijih problema, „uzrokujući dosadnu nesreću“ vrag… uvijek sije neko sjeme zlobe… kako bi se testiralo ljude…“
Također, “kada pasivno prihvatimo medicinsku dijagnozu, odbacujući mogućnost ozdravljenja, otvaramo Sjeni da uđe u naše živote. „Ako smo iskreni prema sebi, moramo priznati da kritiziramo druge, projicirajući svoje unutarnje demone na one koji imaju  “vješalice” da ih nose. Ne znajući da imate Sjenu, proglašavate dio svoje osobnosti nepostojećim. Tada se ulazi u područje nepostojećeg, koje se povećava i poprima ogromne razmjere.“ „Kad ne priznaš da imaš takve kvalitete, jednostavno hraniš u sebi demone.“ dalje Jung kaže „… Međutim, ni pod kojim uvjetima moja skromnost mi neće dopustiti da se poistovjetim s vragom. To bi bilo previše pretenciozno i ​​neozbiljno, dovelo bi me u nepodnošljiv sukob s mojim najvišim vrijednostima. Moralni deficit poslužio mi je za samokritiku, a za one koji je nemaju, samoobmana je pravilo…“. Varamo sami sebe ako vjerujemo da smo dobri ljudi jer smo negdje projicirali tamnu stranu na nekoga ili nešto.

Jung je unutarnjeg demona vidio kao silu koja nas “vodi prema individuaciji”. Kroz ovaj princip čovjek dolazi do umjetnosti i znanosti. Mit o zlu Jung je smatrao “terapeutskim mitom”. Kao mit o iscjeljenju, on potiče naš dolazak do svijesti i na pozitivne i na negativne načine: rad na snovima, analiza, svjesni rad na samospoznaji. Ako nismo svjesni ove polarnosti, ona se redovito pretvara u Prvi i Drugi svjetski rat, Holokaust s milijunima mrtvih, Hladni rat sa sveprisutnim potencijalom za nuklearni rat…
Na kraju, Jung nam daje sljedeći savjet: “Podnesite sukob.” Zadržite napetost između ega i Sjene.”

Nikola Žuvela