Jung je govorio o razvoju duše koja se razvija osvještavanjem nižih arhetipova prema onim višim. Da bismo uspjeli u tome potrebno je puno života, a oni koji misle da tome nije tako neka probaju promjeniti mišljenje svojih roditelja, ili nekoga iz svoje okoline. Primjerice, 500 znanstvenih istraživanja pokazalo je da meditacija pomaže pogotovo kod bolesti dišnih putova i kardiovaskularnih bolesti pa manje od 0,1 posto populacije meditira.

Iz ova dva benigna primjera možemo uočiti da se ljudi sporo mijenjaju i savjete jako teško prihvaćaju. U ljubavi ljudi su potpuni slijepci poput religijskih fanatika koji se vraćaju starom toksičnosm obrascu ljubavi, radije se razboljevaju nego li po tom pitanju išta mijenjaju, što je još jedan primjer da je reinkarnacije očita. Ako u snovima imamo arhetip cjelovitosti osobnosti, a ljudi su još na arhetipu Sjene, nisu ni dodirnuli Animu i Animusa, nameće nam se očito mišljenje da osoba mora spoznati na ovaj ili onaj način tu cjelovitost. Zato učenje o ljubavi počinje u plemenskim životu gdje se rađa početak savjesnosti čovjeka.

Početke učenja o ljubavi  možemo usporediti s brakom u primitivnim plemenima, gdje čovjek sebe poistovječuje kroz pleme i on ne može psihički opstati kao samostalni pojedinac. U primitivnom društvu supružnici se poistovječuju s arhetipom braka i unutar sebe žive po njemu, drže se pravila i prožive dobar brak, kako kaže Jung. Kasnije ljubav prolazi kroz religijske tradicije koje isto tako žive kroz arhetip braka. Nakon toga, dolazi do rsz oja individue, arhetip pobunjenika ustaje protiv pravila društva i upušta se u slobodne veze i tada dolazi do faze eksperimentiranja, isprobavanja različitih vrsta veza i strasti, tj. projekcija ljubavi, a onda se stvara put od romantičnih veza sve do visoko individualiziranih veza, gdje postoje razvijeni individualci kao završetak ovog procesa. To su ljudi koji sebe ne mogu vidjeti kroz društvo već samo kroz ono što su iznutra izgradili.

U svim tim procesima karma je korekcija, vraćanje osobe na pravu stazu spoznaje kako bi se osoba mogla razvijati.

Niža razina postojanja ispunjena je strahom od egzistencije, živi se insitiktivno – nagonski i na toj razini roditelji ne mogu voljeti svoju djecu kao Å¡to takvi odnosi ne mogu dobiti na nikakvoj kvaliteti. Na ovoj razini mnogi ljudi su u pravu kada kažu da ljubav na postoji. Saturn, nigredo faza ili karma svaku vezu rastali kako bi se vidjelo pravo stanje voljenja. Mnogi tada ne mogu vidjeti da je njihova moć voljenja mala i kreću u optuživanje života kao i prebacivanje krivnje na partnera ili sudbinu, govore da im ljubav nije dana u ovom životu. Ipak, malo tko se odlučuje istraživati ovu temu, malo ljudi kreće kopati u ovaj bunar jer prebacivanje krivnje je najlakÅ¡i put kojim se izbjegava ljubav. Ljudi svode odnose na aspekt uživanja, a to je faza u kojoj velika većina živi na razini dominacija-podreÄ‘ivanje, osvajanje-razočarenje, dosada-novo zaljubljivanje. Kada se krene promatrati vlastite odnose, onda svakom pojedincu postaje jasno da je ljubav smisao života a da sve ono Å¡to čovjek pokuÅ¡ava raditi i pogledu odnosa jest izbjegavanje ovog bunara. Bez tog procesa viÄ‘enja suprotnosti nema napretka. Takav život bez spomenute spoznaje je povrÅ¡nost koja nam se prezentira kroz materijalističku civilizaciju, ili život sveden na uživanje. Mnogi ljudi bježe u uživanje kako bi izbjegli susretanje sa životom, oni žive neproživljeni život koji biva prekinut vanjskim dogaÄ‘ajima, pandemijom, ratom, ekonomskom krizom, kako kaže Jung, ako se emocije potisnu one postaju bolest. Sve se na ovom svijetu dogaÄ‘a radi razvoja Anime i Animusa, spajanje muÅ¡kog i ženskog principa kroz vanjski odnos daje nam mogućnost viÄ‘enja stvarnosti koja nas oslobaÄ‘a okova projekcija.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik