Sinhronicitet ili smislenu slučajnost prvi spominje u prošlosti filozof Leibniz, a nakon njega su je dokazali C. G. Jung i W. Pauli. Prenesemo, to je kao da imate dva sata koji rade odvojeno, ali pokazuju isto vrijeme. Na tom principu funkcionira Jungova psihoterapija, alkemija i astrologija. Recimo, netko dolazi prvi put na jyotish savjetovanje i baš dolazi na dan u kojem je znaku rođen. Kada se takve stvari ponove i kada imate puno takvih primjera, onda znate da se radi  o smislenoj slučajnosti ili sinhronicitetu.

Primjerice, jedna osoba je u danu vidjela pet različitih ljudi sa Å¡eÅ¡irom tokom dana Å¡to je rijetka mogućnost jer se Å¡eÅ¡iri slabo nose. Ova osoba je to zapazila iako ne obraća pažnju na takve činjenice. Å eÅ¡ir je simbolički kruna, simbol kruga i mandale, u “Golemu” je to Å¡eÅ¡ir Athanasiusa, draguljara koji je usnuo san jer je prije mnogo godina nehotice zamjenio Å¡eÅ¡ir. Kao i u “Golemu” to je istupanje nesvjesnoga ili inicijacija nesvjesnoga, gdje započinje osobni razvoj. Očito je sadržaj koji osobi govori da obrati pažnju na  cjelovitost koja će mu biti obznanjena. Tako se i dogodilo, ova osoba je počela sanjati seriju snova na tu temu. Snovi su mu pokazali kako je sve činio u službi autoriteta, od slijeÄ‘enje zakona, do kršćanskog poimanja svijeta, onako kako je bio odgajan i da sada treba prihvatiti individualnost kojoj se opirao sanjajući da je na napuÅ¡tenom otoku. To je dio samorazvoja u kojem je naÅ¡a individualizirana svijest osamljena i na neki način san je govorio da postoji strah od osude od druÅ¡tva jer je krenuo svojim putem. Kroz godine sanjač je shvatio poruku i uočio je svoju Animu, žensku stranu koja je bila projicirana na način da nije shvaćao ženu i viÅ¡e ju je poimao kroz srednjovjekovnu religiju koja mu je omogućavala pojednostavljenje gledanja na život.

Iako je malo ovakvih primjera koji dovrše svoj proces, u primitivnim društvima sinhronicitet je način života. Jung, boraveći u Africi je nekoliko puta poslušao savjete šamana o opasnostima koje su vrebale kada se uputio u diviljinu. Njegov kolega je ismijavao znakove. Jednom mu je šaman rekao na temelju sinhronističkih znakova da ne ide u prašumu. On se nasmijao i tog dana ga je ugrizla zmija, jedva je preživio. Ova znanja današnji čovjek je izgubio i ne koristi ih više toliko koliko je to činio čovjek u prošlosti. Primjerice, mi koronavirus tumačimo kao bolest koja će se uskoro suzbiti cjepivom, ali ne računamo na to da će se ponovno pojaviti neki drugi virus, mi ne možemo shvatiti poruku ovog virusa, poput toga da napada pluća, da su potpuno uništena pluća ili šuma u Amazoniji kao i u drugim dijelovima svijeta. Ako odemo dalje, ne vidimo da su problem s plućima problem tuge, kapha poremećaj koji je vezan za djetinjstvo. To je simbol djeteta koje plače, koje je traumatizirano ovakvim načinom života. Također, virus napada osamdeset posto muškarce a žene i djeca su na njega otpornije što govori ponovno o ranjenom muškom principu.

Jungova analitička psihoterapija tvrdi da su sve takva kolektivna događanja ustvari  izazvana arhetipovima koji onda govore kroz kolektivne strašne događaje. Ne govorimo li neprestano kako su danas ljudi bezosjećajni, hladni. Promatrati događaje, gdje sinhronizam simbolički govori budućnost je koja nam puno toga može reći o nama. Naše današanje shvaćanje ovog problema doista je primitivno i netko tko nas gleda sa strane može reći: današnji čovjek je toliko glup, površan i primitivan čak više nego onaj šaman koji ima više etičkih načela u sebi nego većina čovječanstva.

Arhetipovi se manifestiraju kroz sinhronicitet. Postoje istraživanja sinhroniciteta i nakon Junga u institutima koji se bave ovom problematikom, ali nisu popularizirani a to znači kao da niti ne postoje što je pokazatelj globalnog neznanja i površnog shvaćanja stvarnosti.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut