Ako mislite da zaljubljenost ima vrijednost kao prije, onda morate shvatiti da tomu više nije tako, a lako to možete provjeriti kod mladih i njihovih odnosa. No, da na početku smanjimo dramatičnost i pokušamo vidjeti što je zaljubljenost bila u prošlosti i što ona nosi. Zaljubljenost u mlađim danima, bila je zabranjena jer su postojali samo dogovoreni brakovi, a zaljubljenost koja se događala u tajnosti ustvari nije bila samo zaljubljenost, ona je bila nosilac slobode i otpora Ona je ustvari ono što je francuska revolucija u pojedinačnom obliku, ona je otpor protiv svih normi kojima čovjek boluje i zato su filmovi Titanik, Moja Afrika, Bijeli Masai, ili pak film Mostovi okruga Madison, bude u nama osjećaje razočaranosti  jer zaljubljeni nose čovjekovu želju za slobodom, ali ona se traži na krivi način.
Ako pogledate  Titanik, njih dvoje pripadaju različitim staležima, ona bježi od dogovorenog braka i uživa u spontanosti radničke klase, a on putuje u Ameriku kako bi pobjegao od bijede i postao željeni srednji stalež. Jedan i drugi traže slobodu i spas i projiciraju tako snažnu želju jedno u drugoga. Ako pogledate najveće ljubavne priče, vidjet ćete zabranu i neodobravanje, sukob klasa koja se ne vidi u samom početku već prepoznajemo samo zaljubljene, ali zaboravljamo da smo mi bića želja, a volimo stalno ponavljati da je majka svih problema očekivanja koja postaju frustracija.
Arhetipski žena traži snažnog muškarca, a ako traži nestabilnog onda izigrava spasitelja u želji da spasi onaj dio sebe koji žudi za promjenom. S druge strane, muškarci žude za majkom i uopće ne traže ženu, pa se tako često ožene za majku, a vani traže seksualnog partnera koji to prestaje biti ako se odluči za razvod onda kada se ponovno oženi i tu ženu pretvori u majku.
Zaljubljenost je nosilac naše želje za oslobođenjem od okova, a kompanije stvaraju arhetipske proizvode, pa ljudi uvijek posežu za lakšim rješenjima ne ulazeći u dubinu, gdje na kraju uvijek i vjerno čeka frustracija koja oduzima dah i otvara ponor mnogim ovisnostima i stvaranje još dubljih frustracija. Zato će ljudi radije pročitati knjigu koja nosi pozitivnu i jednostavnu poruku, ali pročitati i raditi na odnosu, vidjeti što se skriva iza odnosa, tome ljudi teško pribjegavaju i tamo nećete pronaći puno ljudi.
Ipak, posljedice su velike. Otiđite u bolnice ili domove i razgovarajte sa starijim i nemoćnim ljudima, vidjet ćete da ćete jako teško dobiti odgovore o odnosima. Ljudi ustvari žive u mitskim pričama, oni u odnosima ne razgovaraju, pričaju iz svojeg iskustva. Primjerice, istinita priča i film Bijeli Masai govori samo njenu priču, ali ne i njegovu jer su nesretne ljubavi samo jedna strana priče, druga nas ne zanima jer bi se tako susreli sa stvarnošću svojih odnosa, a pogledati sebe u ogledalo i vidjeti u sebi Minotaura, nije baš lijep prizor. Danas živimo u društvu u kojem smo ostvarili slobode o kojima su sanjali naši preci, a daljnje slobode odvode nas samo u devijaciju. Više se ne radi o slobodama već o tome želimo li se vratiti u životinjska stanja ponašanja ili ne. Pošto se libido ili psihička energija ne može kretati unatrag, možemo samo naprijed, a to znači da smo sada na prekretnici u kojoj možemo početi raditi na stvarnim odnosima i transformirati Eros u dublju ljubav. Zaljubljenost danas više nije otpor i poziv na slobodu i zato zaljubljenost privlači samo one koji osluškuju da se radi o pozivu na unutarnje mistično spajanje muškog i ženskog u nama samima, a da bismo u tome uspjeli potreban nam je partner koji je isto tako stavio ljubav na prvo mjesto, a ne projekciju ljubavi u kojoj očekuje da se kao u zaljubljenosti stvari odvijaju same po sebi. Zato su zabranjene ili nedostupne zaljubljenosti privlačnije  kao u spomenutim filmovima jer su neostvarene ljubavi dobra izlika da ne upoznajemo ovaj sveti zadatak koji nam je zadan samim rođenjem.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut