Neuspjeh raznih tehnika dolazi radi krivog pristupa

Joga i istočne tehnike imaju moć kontrolirati nesvjesne procese, ali na ovom planetu to uspijeva malobrojnima. Samadhi je za Zapad ništa drugo nego besmisleni san. Zapadnjaka svjesno zanima krajnji cilj, ali duboko u sebi je potpuno usmjeren na vanjsko, on je potpuno prema van i unutrašnjost mu je toliko strana zato je razvio tako moćnu faramaceutsku industriju kojom pokušava začepiti prodor nesvjesnog u sebi samom. Svjesno će reći, da se bavi duhovnim, ali nesvjesno uopće ne živi taj stav, odnosno Zapadnjak je duboko usmjeren na očuvanje sebičnosti i kao kameleon prihvaća samo ono što misli da će zaštiti njegovu sebičnost koju brani mnogim tabletama i obmanama, a ustvari je Zapadnjak  na ovoj planeti jedini virus. Njegov um slijedi samo vanjske tehnike i ne može prodrijeti u suštinu jer on to radi intelektom, ne dušom.

Na Istoku, unutarnji čovjek uvijek je imao čvrsto uporište u unutrašnjosti. Istok doslovno shvaća tezu: Jedan um, Jedinstvo, Neodređenost. Istok kaže: sve je u životu lekcija i sve je jedna svjesnost, odnosno učite svoju lekciju i ponoviti je, a onda će se ja osloboditi. Ako se zapadni čovjek može riješiti svoje povijesti tj. memorije i svega onoga što je naučio, može shvatiti bit Istoka, ali obično Istok kod Zapadnjaka počinje i završava na joga asanama i zdravoj prehrani. To je sve što je danas prodrlo s Istoka na Zapad. Zapadna Sjena je još uvijek kao u srednjovjekovnog kršćanina. Ovdje ne idealiziramo Istok, već pokazujemo kako je teško u jednostavnosti Istoka spoznati njegovu dubinu pa ga često samo oponašamo. Bit istočnog puta je biti iznad polarnosti dobra i zla.

Europljanin teži vrlinama, ali uvijek kada tako teži, stvara svoju Sjenu, pa moralni Europljanin kaže: ja sam vegetarijanac, ili ja sam kršćanin a onda mu jako smeta Å¡to ljudi ne žive religijski. To je SJENA, jer čim je naznačeno usporeÄ‘ivanje, mi smo u umu, u egu. ÄŒovjek zbog poistovjećivanje za polove dobra i zla ne zna Å¡to je bit istine. Istočne tehnike jesu uplitanje u ono Å¡to mi zovemo sudbina, koja nas može pogoditi u samim korijenima postojanja. Napredne jogijske tehnike mogu u nas pustiti poplave proživljene patnje proÅ¡lih života. Simbolički to je prodor dubljih slojeva nesvjesnog o kojem govori i tibetanski lamaizam.  To ne znači da istočne tehnike ne treba vježbati, ali većina koja vježba tehnike smatra da ima male rezultate jer većina gleda Å¡to će dobiti za vanjski život, a te tehnike niÅ¡ta ne daju za svjetovno. Za bolje rezultate potrebno je biti potpuno unutra, potpuno shvatiti da je svaka misao i svaki dogaÄ‘aj proizvod koji dolazi iz unutraÅ¡njih dubina naÅ¡eg bića. To ne znači biti dobar, moralan, već to znači razumjeti taj proces. Biti u praksi je odlično, ali to je put koji viÅ¡e nema nikakve veze s onim Å¡to proživljavate vani, vanjsko postaje besmisleno, odnosno ono je samo odraz ovog unutarnjeg. Zapadnjak ne zna da emocije leže u hari ili kako ga indijska tradicija zove drugi mozak a to je solarni pleksus. Upravo česti napadi panike koji su prisutni u naÅ¡oj civilizaciji dolaze jer Zapadnjak živi koncept, spuÅ¡tanje u haru i djelovanje iz nje jest bit istočnjačkog uma. Ako pogledate Zapanjaka, on je u glavi non – stop. Kod njega ne postoji život u srediÅ¡tu hare jer on to poima intelektualno. Stoga, rezultati praksi raznih tehnika nemaju toliko rezultata jer preko dana ljudi rade jedno a kad vježbaju ne znaju uopće Å¡to rade i zaÅ¡to. Svjesnost je jako spori proces koji traži od nas strpljivost pogotovo onda kada ponovno ne možemo rijeÅ¡iti problem, kada se ponovi obrazac i kada je potrebno udaljiti se od sebe kako bi mogli sebe i problem sagledati objektivno. To se zove razvijanje srediÅ¡ta sebe ili solarnog djela, hare u kojem razvijamo svijest radi promatranje ovih procesa koji nam se neprestano dogaÄ‘aju u svakodnevnom životu.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik