Što smo se više opirali univerzumu, to smo tonuli sve dublje u ego, a što je ego bio jači karmički ili istiniti mehanizmi postali su žešći i destruktivniji. Stoga, naša planeta je pod utjecajem karmičkih tj. nesvjesnih arhetipskih djelovanja koja su toliko snažna da danas vidimo samo borbu ega koji pokušava voditi borbu izvana, a time  smo došli do točke u kojoj polako, ali sigurno destruktivno uništavamo planet mogućnosti i učenja do tolike mjere da je toliko oružja na ovoj planeti koje može uništiti deset puta stanište u kojem se nalazimo.
Rješenje je izlazak iz psihomentalnih tokova u kojima se nalazite jer oni diktiraju percepciju stvarnosti, pošto oni u ovaj svijet unose podjelu na dobro i zlo. Sva veća učenja a onda i Jungovom učenje ili indijska filozofija čak i Nietzsche govori o zoni izvan dobra i zla. Sve što činite odvodi vas u jedan polaritet i biste opsjednuti jednom stranom koja stvara svoju suprotno ste.
Psihomentalni tokovi proizvode karmu na temelju naših zaključaka koji se onda manifestiraju u fizičke događaje koji se mogu vidjeti pomoću planeta koja su rezultat vaših razmišljanja, krivih zaključaka i krive percepcije koju pokušavate u krugu prijatelja ili društva opravdati, kao i vaši prijatelji gdje mantrički ponavljate kvazi činjenice koje nemaju puno veze sa, možebitnom svađom s partnerom ili problema s vašim poslom. Ta mantra mora potvrditi lošu programiranost koja se odvija na razini kažnjavanja i samokažnjavanja, razvijate ujedno zavist prema onima koji su otkrili da postoji rješenje i da ga nosite u sebi, ali ne smijete otići dalje jer to odvaja od psihomentalnih tokova ili kolektivnog čovjeka i čim bi krenuli prema spoznaji ili individualnom čovjeku osjećate KRIVNJU koja vas štiti od spoznaji da možete promijeniti sebe. Na savjetovanju često čujem rečenicu koja dolazi iz kolektivnog čovjeka: Mislite li da se to može promijeniti? Kao da se bojite da vas netko slučajno ne izvuče iz vaše magije vjerovanja jer vi izgubili samokažnjavanje većine.
Patanđali prvi komentator yoge, ili ocem prve psihoanalize kaže, kako je Yoga zaustavljanje spomenutih psihomentalnalnih tokova. Dakle, život u njima ili život u slikama stvarnosti u kojima kada promatrate bolje ljudima oči, vidjet ćete te psihomentalne slike, oko ide čas lijevo čas desno. Kada se dugo bavite meditacijom osjetit ćete kako se ti tokovi bitno smanjuju a pogled vam postaje usredotočen, treptaji oka postaju puno rjeđi i bol koja vam se pokušava uvući kroz krive predodžbe.
Što je vaše mišljenje suptilnije, osobnije i ako ga ne nalazite u svakodnevnom razgovoru gdje osjećate razumijevanje sebe te u danu imate razdoblja u kojem niste u prošlosti i budućnosti, to je već pravi put kojim idete.
Kada ljudima pričate istinu, psihomentalni tokovi su toliko jaki da vas ljudi ne čuju, retorički vaše riječi izvrću samo da bi obranili psihomentalni tok koji tvori ego. Kako to izgleda u odnosima? Primjerice, Ana govori Daliboru kako se osjeća, a on gleda negdje sa strane i onda kaže je li znaš da su susjedi kupili novi auto. Dalibor nesvjestan sebe navečer traži Anu da ga sluša, ali ona je umorna. Ana i Dalibor inače dolaze na savjetovanje. Kada govori o svojoj partnerici, on prigovara kakva je Ana, a ona prigovara kakav je Dalibor. Svatko misli da je u pravu, ali ako kažete tom paru na detalje njihove u veze u kojem, recimo, Ana nije primijetila prije tri dana da je on bio loše zbog posla i da ona uopće nije reagirala, a dva dana prije Ana je Daliboru pričala kako se osjećala kada joj je šef prigovarao cijeli dan, a on je gledao televiziju, onda je to jedan primjer u kojem je vidljiv spomenuti psihomentalni tokovi ili slike stvarnosti u kojem ljudi žive i vide samo sebe a svoju aktivnost. Usredotočenost koja se dobiva kroz meditaciju stvara promatrača koji kao u filmu promatra sa strane aktere u kojima naše ja radi transfere na svijet. Uloga promatrača otkriva polaritete kako se ulazi u problem i kako ga se krivo interpelira, u tom viđenju leži rješenje problema.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut