Jung vidi šestu čakru, ajna čakru, kao psihičko sjedinjenje Jastva s božanskim. Jogijski tekst opisuje nestanak ega, što je Jung smatrao nemogućim za ljudsko iskustvo. Jung je napisao da “ego potpuno nestaje; više nije psihički sadržaj u nama, već mi postajemo njegov sadržaj” (Jung, 1932., str. 57). U sedmoj čakri, koju je Jung teško mogao zamisliti, nema psihološke supstance. Vjerovao je da ih je potpuna istinska intuicija dovela do formuliranja ove čakre. Jasno je da je oslobođenje, koje je cilj joge, Jung ostavio po strani jer je vjerovao da napetost jina i janga stvara život. Može postojati ravnoteža tih napetosti, ali one ne prestaju postojati. U jogi je bijeg i oslobađanje od tih napetosti krajnji, ali ipak, dostižan cilj, a po tom pitanju budizam tvrdi da joga i indijski sustav filozofije teže spajanju s Bogom, dok vjeruju da je potrebno zaustaviti svijest kao takvu i utrnuti se. To je razina svijesti koja ostaje spekulacija filozofije, ali i religije jer svatko tvrdi da je njegova religija najbolja, a argumenti su slabi jer im nedostaje iskustva.

Jung je vjerovao da je ideja osvijestiti sve unutarnje sadržaje, a osvijestiti totalitet svijeta i vidjeti stvari onakvima kakve jesu projekcija Istoka ili područje o kojem je vrlo teško govoriti u smislu krajnje stvarnosti. Jung je doživio mnoga duhovna iskustva, umro je i doživio susret sa Jastvom, ali je bio oprezan pri donošenju konačnih sudova, posebno o sedmoj čakri i iskustvu. Vjerovao je da je nemoguće izgubiti sebe jer kada se nešto promatra, uvijek postoji promatrač. Stoga, Jung smatra da nakon što probudite svoju kundalini, ili drugim riječima, otkrijete svoju podsvijest, važno je ne pokušavati se s njom poistovjetiti. Umjesto toga, treba promatrati što se događa (Jung, 1932). Ovdje mnogi religiozni ljudi napadaju Junga da nije postigao krajnje iskustvo oslobođenja i da je donio pogrešan zaključak u vezi s krajnjom istinom, ali kao što vidimo, čak ni mnogi religiozni ljudi svojim prosvjetljenjem i dosezanjem krajnje stvarnosti ne mogu prevladati običnu bolest, tj. mnoge svete osobe koje se smatraju da su postigle najveća spomenuta dostignuća umrle su od raka. Dakle, Jung je bio realan, ali ljudi pate od tog ideala heroja svetosti, iako mnogi sveti ljudi ne dožive ni običnu starost, što znači da ovdje na Zemlji moramo ostati na stvarnim stanjima postignuća, što je razina treće čakre, a ako dostignete četvrtu, možete biti istinski sretni sa svojom praksom i postignućem. Većina učitelja doseže petu razinu ili svijest o petoj čakri, iako se mnogi hvale da su otišli dalje, što tvrdi literatura kao i mnoga svjedočanstva. Čim postoje sporovi između hinduizma, budizma i taoizma o tim krajnjim stanjima, potrebno je stati tamo gdje je Jung stao, a ne tvrditi stvari na temelju vjerovanja. Iz svog iskustva, slušao sam i čitao o ovom sukobu posljednjih trideset godina o krajnjoj stvarnosti, i jedino što mogu reći jest da je velika većina duhovnih ljudi pala u limbo inflacije ega. Svaka religija, poput kršćanstva, reći će vam da njihova religija govori o najvišim stanjima svijesti i tu završava jer iz takvih visokih stanja zaglave u jednostranosti i jednodimenzionalnosti kojom dominira perfekcionizam savršenih podudaranja i savršenih tekstova.

Zato se ljudi često nađu potpuno odsječeni i nepovezani s tim tekstovima, bez obzira na njihovu istinitost. Zbog toga su se rodili novi pokreti pogleda na krajnju stvarnost, dok su stare istine ponovno postale prihvatljive onim putnicima koji traže odgovore samo prilagođavajući se modernom načinu života.
Ako se promatrač izgubi, Jung je znao da Zapadnjak ulazi u stanje ludila. Rekao je da je „mudro ne identificirati se s tim iskustvima, već ih promatrati kao dijelove sebe izvan ljudskog carstva, te stoga arhetipska stanja ili simbole koji govore o spomenutom krajnjem ishodu. Ako to ne učinimo, riskiramo inflaciju, a inflacija je samo blagi oblik ludila. Krajnji ishod je shizofrenija.“ Jung je kroz mnoge slučajeve pokazao kako takva iskustva mogu dovesti zapadnjake do ludila zbog nemogućnosti da ostanu uravnoteženi u kontaktu s tim dubljim razinama nesvjesnog.

Jung je vjerovao da se psihologija može u potpunosti razumjeti kroz empirijske dokaze na čijem je tragu joga. Divio se jogi kao znanosti kroz njezine iskustvene dokaze i sam je imao iskustva koja su bila izvan područja ljudskog iskustva. Jogijska iskustva dala su mu dokaze da su njegova iskustva dio ljudskog iskustva, a ne osobna iluzija ili fantazija. Čini se da je na Junga utjecale neke jogijske ideje, poput karme, što je njegova teorija arhetipova u kolektivnoj nesvijesti. Njegovo uvjerenje da je sjećanje veće od iskustva sadašnjeg života veliki je skok za zapadno uvjerenje da se ljudi rađaju kao tabula rasa.
Iako je Jung vjerovao da… psihički dinamičan život mogao se empirijski dokazati, bio je svjestan da Zapadnjak ne može razumjeti psihu iz jogijske perspektive.
Prema Jungu, Europljani nisu prebrodili ideje nesvjesnog i stoga nisu prihvatili mistične ideje. Točnije, oni ne vjeruju u mistične ideje, unatoč Kráši i islamskom misticizmu, a danas je to iskustvo daleko od Zapadnjaka. Istok je, međutim, stoljećima radio na praksi joge i razvio spomenuto konačno stanje. Odlazeći na posao i djelujući produktivno, član društva ovdje je visoko cijenjen. Dio onoga što Zapadnjaci smatraju intelektom je naša sposobnost klasificiranja i objašnjavanja stvari empirijskim dokazima. Neki zapadni mislioci vjeruju da “zapadna psihologija prihvaća i uključuje ovih prvih pet razina svijesti”. Nelson vjeruje da je sposobnost opisivanja sustava čakri na Zapadu bolja nego na Istoku jer je dalekosežna, odnosno da Zapadnjaci imaju bolju intelektualnu pozadinu. Treba uzeti u obzir da druge kulture ne mogu vidjeti sposobnost klasificiranja znanja riječima kao pravi pokazatelj znanja. Možda je to razlog zašto se kundalini često opisuje metaforama, poput “zmije zavojnice”. Stoga opisi kundalini na Zapadu koji je nisu iskusili neće točno prikazati njezino znanje. Prema Jungu, joga kakva je poznata u Indiji nije prikladna za zapadnjake, što je jasno jer na Zapadu nemamo ljude koji žive u špiljama i meditiraju. Za ljude na Zapadu bio bi mentalni skok pokušati svjesno integrirati ideje koje ne mogu intuitivno iskusiti. Aktivna mašta bila bi bolji način za zapadnjake da se povežu s nesvjesnim, tvrdi Jung, koji je ovu tehniku ​​primjenjivao svake večeri, ali je i ona ostala nepoznata zapadnjacima. Iako se Jung divio sustavu čakri, a zatim i jogi, smatrao ju je previše naprednom u usporedbi s umom zapadnjaka, točnije, vjerovao je da ćemo na Zapadu stvoriti vlastiti sustav, kao što je stvorila Indija. Dakle, iz svog iskustva mogu reći da meditacija i asane iz joge zaista mogu pomoći osobi, te da možete doživjeti dublja stanja koja će vam pomoći da shvatite da ovaj život nije kraj, da je ovo zapravo samo jedan korak postojanja, ali mene je ovo Jungovo iskustvo uvjerilo i došlo do toga da osoba mora tražiti vlastito iskustvo iznutra. Nije dobro oslanjati se na druge sustave. Koristiti tehnike da, ali potrebno je slušati sebe i vidjeti kako su izgrađene vaše samskare ili vaša iskustva te na tim temeljima graditi vlastito iskustvo stvarnosti.

Nikola Žuvela