[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
ÄŒovjek se smije istini jer to je obrambeni stav u kojem kao fanatik može svakodnevno svu svoju energiju i potencijale usmjeriti na Edipov kompleks, toÄnije na uživanje i izmiÅ¡ljene ciljeve u kojima stare stvari oblaÄi u novo ruho. PoÅ¡to toj religiji pripada većina jasno je da nikom ne pada na pamet mjenjati dobro uhodani mehanizam ponavljanja povrÅ¡nosti.
Ako kojim sluÄajem analizirate snove, i primjetite autoritativne figure (arhetip oca-animus) one predstavljaju da na javi joÅ¡ uvijek tražimo autoritet u drugome. Ovoj Äinjenici se civilizacija  podsmjehuje i prezire jer je strah od promjene dubok, pa ćemo uÄinit sve kako bi ismijali psihu i njene zakonitosti. Egoizam je religija ali je pogubna jer ego je fantom, praznina.
Ono Å¡to smatramo naÅ¡im ja samo je konstrukcija druÅ¡tva, dok pravo Ja ne osjeća ljubomoru, nema sebiÄnost, ne slijedi poruke na ekranu u kojima mu govore kako da pomaže drugima, kako da živi.
Pravo Ja živi samo ono Å¡to osjećamo u sebi. To je jedan od najvećih izvora, trajna sreća i srediÅ¡te života. Tako lagano, a tako daleko jer napustiti uvjerenje u kojem smo se lagali toliko godina bolna je promjena. Govor ‘prijatelja’, druÅ¡tva, preveliki su uteg uvjerenja  i zato se vraćamo na mantranje vlastite nesreće u kojoj smo ispleli niz kvazi argumenata nemogućnosti promjene.
To je odabir, nipoÅ¡to nesreća, mi se odluÄujemo za nesreću, dok, suprotno onome Å¡to život jest zaboravljamo da jedino živimo ako istražujemo i dopuÅ¡tamo kreativnosti da dominira naÅ¡im životom.
NajÄešće nas strah i njegova bliska roÄ‘akinja tjeskoba spreÄavaju u onome Å¡to bi nas usrećilo. Veliki nam se dio života sastoji od obećanja koja smo dali sami sebi, ali ih nismo ispunili. Život je utrka s egom, on uvijek pobjeÄ‘uje jer potroÅ¡i cijelu naÅ¡u energiju, a nakon toga ostaje samo neispunjenost i Äangrizavost. Sve to može zavrÅ¡iti ako život poÄnemo temeljiti na tome da ne moramo biti u pravu i dokazivati iÅ¡ta drugome, odnosno da energiju troÅ¡imo za sve one stvari koje nemaju veze s dokazivanjem i natjecanjem kao ni troÅ¡enjem vremena za dodavanjem bilo Äega na ono Å¡to smo dobili roÄ‘enjem.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
