Svijest je samo djelić stvarnosti

Svijet svijesti je svijet ispunjen ograničenjima i zidovima s kojima se svakodnevno susrećemo. Na primjer, imate problem na poslu, želite pronaći novi posao i znate da su vam vještine vrlo slabe i da nemate dovoljno snage naučiti zadane vještine. Svijest može primiti ili znati mali broj ideja o životu, iako oko nas postoji ocean mogućnosti o kojem nam govori kvantna fizika.
Stoga sve ostale ideje moraju ostati u sjeni, daleko od očiju ljudi. Od mnoštva slika koje ulaze u našu svijest, vidimo relativno malo slika, odnosno primjećujemo samo brzi niz slika kao da svaki dan gledamo film. Joga govori o mentalnim obrtajima ili chita-vrtti. Pažnja je, međutim, napor koji nismo uvijek sposobni, a možemo ga prakticirati meditacijom. Zato nismo u stanju razumjeti cijelu sliku sebe. Zato se velika područja mogućih percepcija trajno zanemaruju, a svijest je uvijek vezana za nekoliko društvenih ideja, ponašanja na kojima oblikujemo svoje živote i stvaramo dogme, poput one koju danas temeljimo na materijalizmu i znanosti. Ako bismo toj slici svijeta dodali nesvjesne sadržaje, odnosno sadržaje koji još nisu ili nisu sposobni biti u svijesti, a zatim pokušali zamisliti cijelu scenu, to je cijela slika koje se bojimo. To nam je svjesno nezamislivo, ali u nesvjesnom obliku to je činjenica i zato živimo u relativnom mraku.

Svijest zauzima samo djelić stvarnosti. Ako se svijest isprazni od svih sadržaja koliko je to moguće, dolazimo do iskustva sadašnjosti ili onoga što u zenu nazivamo satori.To stanje “praznine”  ili šunjata nije praznina ništavila, već praznina apsolutnog potencijala. Kada se svijest oslobodi svog uobičajenog sadržaja misli, osjećaja, predodžbi, prestaje biti ograničena i može postati čisti kanal za ono Što Jest. To je trenutak prosvjetljenja (satori) u kojem nestaje osjećaj odvojenog “ja” i postoji samo čista, nefiltrirana svijest o prisutnosti. Ovo nije bijeg od stvarnosti, već konačno suočavanje s njom bez filtera.

Nesvjesno nije spremište infantilnog i nižeg moralnog sadržaja, kako Freud inzistira, već osnova za transformaciju, to je spremište mitologije, iskustava naših predaka, svih oblika života i načina prevladavanja kriza.

  Vaš “zid” svijesti može se promatrati kao ego. Ego je onaj koji filtrira, odabire i gradi narativ od malog broja slika kako bismo funkcionirali u svakodnevnom životu. Bez tog filtera, bili bismo preplavljeni podražajima i informacijama. Problem nastaje kada se ego identificira s tom uskom slikom i počne vjerovati da je ona cijela stvarnost, odbacujući sve što je izvan nje kao opasno ili nevažno. Jungov cilj nije uništiti ego, već ga učiniti svestranim, mostom između svijesti i nesvjesnog.

Nikola Žuvela