Richard Davidson, psiholog sa Sveučilišta u Wisconsinu, istraživao je kako emocije utječu na naš mozak. U jednom od svojih nedavnih radova istraživao je kako koncentracija pažnje prebacuje mozak iz jednog stanja u drugo. Kaže da u normalnom stanju svijesti imamo jače emocionalne reakcije nego kada smo sabrani. Kada prijeđemo u stanje koncentracije, stanje našeg mozga se istovremeno mijenja. Kako on kaže, “počinjemo regulirati uznemirujuću emociju u trenutku kada je postanemo svjesni.”
Davidson je mjerio te promjene u mozgu ljudi koje je podučavao Jon Kabat-Zin. Promjena je bila najuočljivija u aktivnosti lijevog prefrontalnog dijela mozga, dijela koji se nalazi odmah iza glave, a koji generira pozitivne osjećaje i prigušuje negativne. Nakon samo dva mjeseca prakticiranja mindfulnessa, ta područja postala su aktivnija, ne samo dok su ljudi meditirali, već i dok su jednostavno sjedili u miru.
Središnji dio mozga nalazi se u prefrontalnom dijelu; odluke o kojima razmišljamo i radnje o kojima odlučujemo određuju se uglavnom u ovom dijelu mozga. Kada iskusimo neke izrazito uznemirujuće osjećaje, postoji čitav niz poruka iz amigdale, centra duboko u emocionalnom dijelu mozga, koji usmjerava prefrontalno područje. Točnije, to je slučaj kada smo “neoprezni”, dopuštajući si da reagiramo nepromišljeno i impulzivno. Ako jednostavno dopustimo da nas emocija preplavi, ti prigušujući neuroni jednostavno su nemoćni protiv sile impulsa, i tada je snaga emocionalnog odgovora na vrhuncu.
Ako posjedujemo smirenost i usmjerimo svoju pažnju na koncentraciju u trenutku kada nas preplavi ljutnja ili strah, na primjer, nešto drugo počinje se događati u našem mozgu. Lijevo prefrontalno područje sadrži glavnu skupinu neurona koji smiruju uznemirujuće impulse iz amigdale, nešto slično brani koja zaustavlja nabujalu rijeku. Smirenost jača ovu branu, čineći takve neurone još aktivnijima, tako da mogu djelovati kao još snažnija preventivna mjera protiv uznemirujuće emocije.
Jačanje moždane aktivnosti izravno je proporcionalno našoj sposobnosti da emocionalne impulse i reakcije dovedemo pod svjetlo svijesti i unesemo element razuma u emocije. Što više radimo, čini se da te neurološke veze postaju jače, baš kao što trening s utezima jača mišiće. Naravno, najbolje je ako se te neurološke veze ojačaju u djetinjstvu, ali vježbanjem ih možemo ojačati u bilo kojem kasnijem životu. Dakle, praksa smirenosti i meditacije povećava sposobnost mozga da kontrolira svoje negativne emocije. Faze koje se prolaze u meditaciji zapravo su stvaranje nove svijesti i pogleda na život. Psihološke funkcije poput autoriteta postaju slabije i manje snažne, dok osjećaj zajedništva sve više slabi. Budući da je meditacija jedno od najmoćnijih sredstava rada sa sobom, ona ne može postati dio školovanja ili obrazovanja jer sve što je vrijedno ne može biti dio školovanja. Naime, odgoj djece koja bi automatski bila protiv društvenosti i razvijala individualnost predstavlja potpuno uništenje svih problema, a to je protiv svega što država, poslodavac i obitelj žele od nas. Iako postoji preko 500 znanstvenih studija o blagotvornim zdravstvenim učincima meditacije, ona je i dalje tabu tema, a tada samopomoć postaje nemoguća.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
