Kada nemamo partnera, često osjećamo nerazjašnjene emocije koje ili ne želimo prihvatiti ili se tužimo što život nije ono što od njega želimo. Ustvari, u tim stanjima većina ne vidi da se nije obistinila želja da smo centar svijeta, stanje u kojem nas je mama voljela i imali smo svu pažnju. To je stanje u kojem se većina ljudi nalazi i ostaje cijeli život s posljedicama koje se u drugom dijelu života očituje u frustraciji i nezadovoljstvu, te nemogućnosti prihvaćanja starosti kao pripreme za prihvaćanje života u potpunosti.

Prvo pitanje u izboru bračnog partnera treba biti jesam li osoba  koja može voljeti? Jesam li raščistio sa svojom sebičnošću i željom za moći? Dokle god ova glavna pitanja ne riješimo, mi nismo spremni objektivno razmišljati o kvaliteti potencijalnog partnera jer smo ograničeni time sviđa li nam se ili ne sviđa.

Iako mislimo da mi odlučujemo o ovom izboru, to je nemoguće. To je stanje u kojem se odlučuje prema  duboko usađenim željama roditelja, društva i karme. To je stanje u kojem pojedinac bira partnera sa svim onim karakteristikama koje ne može pojmiti, a ustvari su mu unaprijed određene. Na ovoj razini većina ljudi prije ili kasnije se razočara i smatra da ljubav ne postoji.

Razlog zašto nekoga volite, treba potražiti u srcu. Mnoge osobe koje ste izabrali uopće nemaju mogućnost voljenja, ali vam se one sviđaju jer ako odustajete od takvih odnosa, ne samo da odustajete od te osobe već morate odustati od društvenih obreda u kojima slavite sve ono što vas čini nesretnim. Ono što ste zapravo željeli od svijeta jest povrijeđenost na kojoj su roditelji i društvo gradili svoje shvaćanje stvarnosti, a kada je niste dobili, optužili ste, u trenucima gubitka partnera, ovaj svijet radi nedobivanja odnosa koji se bazira na dokazivanju kao i cijelo društvo. Potreba da se bude isti kao drugi, neodoljiva je privlačnost koja proguta mnoge odnose.

 Za današnje odnose malo je privlačan onaj odnos kad jedan drugome postajete pravi prijatelj gdje je iskrenost pravilo veze. Usklađenost između para tako raste i više ne birate negativne modalitete, pokreću vas drugačiji ciljevi na kojima je puno lakše graditi odnos. Ipak, takva ljubav se događa kod ljudi koji su individualizirani, oni su izašli iz kolektivne kaše. Ujedno kolektiv takve ljubavi osuđuje.

Pravi par se skriva, on svoju ljubav ne pokazuje i za druge predstavlja predmet čuđenja. Ljubav je za ljude čudna jer ciljevi ljubavi su jedno, a ciljevi mnoštva imanje. Svatko živi stvarnost  koju zaslužuje, svatko je dobio onoliko koliko može nositi i svatko tko misli da ono što se drugome dešava, koliko god to bilo neshvatljivo, toj osobi takvo iskustvo treba. Sve situacije koje se događaju u odnosima i ne dovode do ljubavi, ustvari su prednatalna stanja koja se vare sve dok ne postanu spremna za mogućnost da trajno ponavljaju ljubav.

Strah od braka je prirodan rezultat svijesti o odgovornosti bračnog zavjeta, a on se može prebroditi zrelošću (statistički u pet posto slučajeva). Nedostatak pravih temelja bračne odluke se često manifestira kroz potrebu čovjeka da tu odgovornost odluke preda nekom ili nečemu drugom. Naravno da takvo prebacivanje odgovornosti otkriva nedostatak ljubavi.

Ljudi nisu za sada spremni donositi odluke i davati ljubav, a to se očituje iz svakodnevnog ponašanja. Svatko tko vam se zaklinje da nije imao sreće u ljubavi ustvari ne poznaje ljubav već govori o neispunjenoj strasti, a ona je takva jer se nije voljela osoba već projekcija onoga što sam željela ili želio od partnera. Odnosi se baziraju na užitku za većinu, a za manjinu koja se otvorila spoznaji, na ljubavi.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik