Jung problem današnjeg čovjeka vidi u nemogućnosti da vidi svoju sjenu (potisnuti dio naše osobnosti koji ima svoju autonomiju), zbog čega smo neprestano izloženi ideološkoj zarazi kako u duhovnosti tako i u demokraciji. Primjerice, veliki utjecaj komunizma i današnje demokracije imaju svoje temelje u arhetipskom snu o Zlatnom dobu (ili raju) gdje svega ima u izobilju za svakoga, a ljudskim rodom vlada veliki, pravedan i mudar vladar. Jung vjeruje da je ovaj moćni arhetip zahvatio ljude u svom infantilnom obliku, ali nikada neće nestati iz svijeta ispred našeg pogleda iz naše superiorne točke gledišta. Čak ga podupiremo svojim djetinjinjarijama jer je naša zapadna civilizacija zahvaćena istom mitologijom. Također, vjerujemo u državu ili tatu, blagostanje, sveopći mir, jednakost ljudi i prava čovjeka pokušavajući sakriti svoju Sjenu.
Život se sastoji od suprotnosti i upravo je taj sukob u čovjeku naveo prve kršćane da čekaju i nadaju se brzom kraju ovoga svijeta, ili budiste da odbace sve zemaljske želje i čežnje. Takvi životni odgovori bili bi pogubni da se ne temelje na duhovnim i moralnim načelima koja čine temeljni sadržaj obiju religija i donekle ublažavaju njihovo temeljno negiranje svijeta. U današnje doba znanosti suočeni smo s činjenicom da su psihoterapeuti postali podobni za pitanja koja su nekoć pripadala teolozima. Postoji snažan empirijski razlog zašto bismo se trebali baviti mislima koje se nikada ne mogu dokazati, a dolaze iz naše duše. To je zato što se zna da su te misli korisne. Čovjeku su potrebne opće ideje i uvjerenja koja će osmisliti njegov život i omogućiti mu da pronađe svoje mjesto u svemiru. Čovjek može podnijeti najnevjerojatnije poteškoće kada se uvjeri da imaju smisla, a shrvan je kada, unatoč svim nevoljama, mora priznati da je sudionik nekog “ludila” poput ideologije ili rata.
Peublo Indijanci vjeruju da su sinovi oca Sunca, a to im vjerovanje daje perspektivu koja je dalekosežnija izvan njihovog ograničenog postojanja. Pruža im mnogo prostora za razvoj osobnosti i omogućuje im puni život. Njihov položaj je puno bolji od položaja čovjeka u našoj civilizaciji, koji zna da jest i ostat će nevažna jedinka bez ikakvog smisla u svom životu.
Osjećaj dubljeg smisla postojanja uzdiže čovjeka iznad trenda konzumerističke globalizacije. Jung vjeruje da nas mit koji nas preplavljuje čini većim od običnih ljudi. Sadržaj sna je po svojoj strukturi simboličan i stoga ima više značenja. Simboli skreću pozornost na putove koji su drugačiji od onoga što svjesno percipiramo, pa se stoga ti putovi odnose na nešto što je nesvjesno, ili barem ne potpuno svjesno.
Znanstvenom duhu, koji svoje mišljenje temelji na logici i znanstvenim istraživanjima, smetaju takvi fenomeni kao što su simbolične misli. Problemi počinju s pojavom emocija koje izmiču svakom pokušaju psihologa da ih obuhvati konačnom definicijom. Uzrok tome vidimo u uplitanju nesvjesnog ili naše nutrine, odnosno krajnje je neugodno nositi se s činjenicama koje se ne mogu do kraja ili adekvatno razumjeti. Nezgodna stvar kod ovih fenomena je to što su činjenice neporecive, ali se ipak ne mogu izraziti intelektualnim terminima. Zato bi čovjek trebao moći razumjeti sam život, jer život stvara emocije i simboličke ideje.
Današnji promatrač je više suočen sa cijelim čovjekom i svime što on nosi, tj. često je nemoguće koristiti definicije i medicinska objašnjenja. Stoga, se promatranje duše ne može naučiti iz udžbenika, ono se uči kroz stvarno iskustvo. Također, pomoć onima kojima je potrebna duhovna pomoć (a to je većina ljudi) ne ovisi samo o simbolima, već zahtijeva proučavanje njihovog kulturnog porijekla, što znači da je svaki čovjek jedinka za sebe. Intuicija je gotovo neophodna u tumačenju snova i često može osigurati da ih sanjač odmah razumije, ali može izazvati i lažni osjećaj sigurnosti. Samozavaravanje je vjerovati da je ono što danas znamo sve što možemo znati. Ništa nije ranjivije od znanstvene teorije koja je prolazan pokušaj da se objasne činjenice, a ne samo vječna istina.
Čovjek je svjestan da simboli kod nekih osoba mogu izazvati dubok emocionalni odgovor, te zbog tog psihičkog naboja djeluju kao predrasude. Glupo je odbaciti takve simbole jer se pod racionalnim razmišljanjem čine besmislenim ili nevažnim. Oni su važni sastojci duhovne formacije i bitne snage u izgradnji ljudskog društva. Kada su simboli potisnuti, njihova specifična energija nestaje u nesvjesnom s nemjerljivim posljedicama jer se vraćaju natrag u obliku krize, bolesti ili rata. Slušajte svoju nutrinu, ako želite živjeti smisleniji život, konzumerizam ne ispunjava ljudsku dušu.
Nikola Žuvela
nikola@vedski-jyotish.net
