Ljudi često misle da imaju vlastito mišljenje, ali ako se dublje zađe u prirodu arhetipova, lako je otkriti da su mišljenja zapravo  arhetipska ili nasljeđena. Primjerice, muškarci često optužuju žene na temelju arhetipa Adama i Eve da im se ne može vjerovati, gdje je Eva kriva za izdaju iako je i Adam pojeo jabuku. S druge strane, žene se najgore, a največa zvijerstva na ovom svijetu su napravii muškarci. Također, žene se optužuje da su promiskuitetne iako muškarci statistički varaju više od žena. To su trendovi i uvjerenja koja i danas vladaju ljudskim ponašanjem, te na taj način većina ljudi živi u takvoj stvarnosti kako bi izbjegli suočavanje sa stvarnim svijetom i kako ne bi stvorili vlastito mišljenje i stav.

Psihološka istraživanja dokazala su tvrdnju da ljudi imaju subjektivno mišljenje o stvarnosti i da izvlače pogrešne zaključke. Najbolji primjer za to su veze.   Pogrešna percepcija u vezama je tabu tema i kada se o ovoj temi realnije raspravlja, većina ljudi se ne slaže, jer malo tko želi vidjeti da su, primjerice, muškarci tijekom prekida bili pod utjecajem svoje nesvjesne Anime, a žene svog nesvjesnog Animusa.

  Kako to izgleda u stvarnosti, odnosno postoji li način kojim možemo vidjeti kako izgleda nečija projekcija? Nedavno mi je jedna osoba rekla da poznata glumica nema sreće u vezi. Za mene je to naučena arhetipska rečenica. To je arhetip ćežnje za zemaljskim rajem kojeg ili dobijemo ili ne dobijemo u životu. Međutim, život nije tako prozaičan i ima svoju dubinu. Kada se napravi analiza te glumice redovno se zaljubivala u prevrtljive muškarce koji nisu bili skloni vjernosti, ali istovremeno je imala stav da ne bi bila zadovoljna čak ni da je s najboljim partnerom. Prvi dio objašnjenja je prihvatljiv, dok ljudi ne vjeruju u drugi dio objašnjenja. Međutim, ako promotrimo dublje, ta je osoba obrambeno birala te partnere kako se ne bi suočila s njihovom negativnom projekcijom Animusa ili stvarnim djelovima sebe koji su joj bili mučni. U ovom životu, spoznaja unutarnjeg partnera joj je preteška i radije se prikazuje kao žrtva lažnog zaljubljivanja, ali nije ju zanimala dublja priroda žene, nije razumjela tu važnu inicijaciju. Snažan aspekt jake intelektuane funkcije donio joj je savršena intelektualna opravdanja koja većina prihvaća, ali taj dublji sadržaj će za nju ostati neshvaćen. Ovo je pojednostavljen pogled na njezin problem u vezi jer ovdje nismo uzeli u analizu i njene roditelje i kako je došlo do ovog shvaćanja. Važnije od ovog objašnjenja je prepoznavanje naslijeđenih mišljenja koje ljudi moraju prepoznati ako žele dublje vidjeti pozadinu veze.
Previše je naučenih obrazaca ponašanja, a premalo stvarnih osjećaja koji rađaju kvalitetna i individualna mišljenja.
Brak je danas forma, veze sa strane su poput neke vrste zabave. Međutim, ako se dublje pogleda, Anima i Animus imaju tisuću lica. Ljudi danas žele isprobati tih tisuću lica u vezi, ali se vrlo brzo izgube. U takvim avanturama nema konačnog ishoda i često je konačan rezultat frustracije kojeg sam mogao promatrati nakon 25 godina svog rada jer ljudi vide samo zaljubjivanje, a ja vidim posljedice koje su zastrašujuće. Klijenti obično dođu kada su već odustali od odnosa jer su se previše povrijedili i izgubili su povjerenje. Međutim, to je stvar trenda i naučenih mišljenja, a ono što kronično nedostaje u takvom načinu života jest stvarno iskustvo. Kada se ljudi prepuste dionizijskom nagonu koji traži zadovoljenje želja, često se zaboravlja da je to put lijeve tantre, put koji mogu izdržati samo najjači i ljudi koji su u praksi meditacije zato prava tantra nikada nije napustila Indiju, točnije Istočni Bengal. Zato smo, nakon sto godina eksperimentiranja sa “slobodnim” vezama, ostali lišeni ovog dionizijskog iskustva. Može se reći da je ovo iskustvo ogromne frustracije jer krajnji cilj nije bilo znanje već čisti narcizam koji se raspada u kontaktu sa stvarnim vezama poput mjehura od sapunice.
Dionizijsko u nama je kao Eros u nama, to je ono što je Freud nazvao tanatosom, susretom sa smrću, a to je kao da sjednete u auto i vozite tristo na sat. Moj je zadatak je sjediti iza dionizijske ceste i gledati kako se ljudi zabijaju u zid te kako nakon sudara pronaći prave uzroke kako bi se uspostavio odnos sa sobom i s drugom osobom. Nedostaje odnosa zasnovanih na vlastitom iskustvu kojeg trendovi ne dotiču. Međutim, ljudima se iskustvo dionizijske ceste ne može uskratiti, moraju proći vlastiti sudar sa zidom, ali s moje točke gledišta, ne vidi se nikakav napredak, nikakav zaključak, ostaje nihilizam, iza kojeg uvijek stoji krivnja koja se prebacuje na drugoga, a to znači ostati u narcizmu gdje vladaju slike roditelja, točnije ,Anime i Animusa, a oni su daleko od spoznaje.
Međutim, neki ljudi u vezama shvaćaju duboku istinu, izvlače vrlo dobre zaključke iz svojih prekida i emocionalno rastu i samo na tom putu će veza dobiti svoju puninu jer se tako upoznaješ s vlastitim projekcijama, a to je osjećaj oslobođenja.
Vježbajte i preispitujte gdje je vaša veza, ako je trenutno nemate, preispitujte prošle veze. Vidjet ćete da osrednjost i formalizam, a to je oponašanje drugih, što je ljuska bez sadržaja. Kada toga postanete svjesni, vidjet ćete prave osjećaje prema svom partneru i pronaći ono što nazivamo ljubav.

Nikola Žuvela