U drevnim učenjima, kao i u modernoj psihoterapiji, trenutak rođenja je vrlo važan. Za taoizam, čovjek bi trebao prepoznati izvorno lice Taoa jer tako nadilazimo suprotnosti s kojima se svakodnevno suočavamo. Svakodnevno sudimo ovome ili onome: čovjeku koji je prošao pored nas, našim prijateljima kao i našem partneru. S druge strane, neka učenja kažu da smo ovdje došli istražiti niže razine postojanja, ali zbog snažnog šoka rođenja, većina ljudi taj šok tretira kao trajni bijes i krivnju jer ne možemo prihvatiti da smo ovdje, a krivnja stvara sram.
U psihoterapiji je porod najveći šok za dijete jer je izgubilo sigurnost raja, potpunu ljubav, i zbog toga, jer je prepušteno samo sebi, dijete osjeća ljutnju i mora nastaviti život kompenzirajući taj osjećaj potpune sigurnosti. Stoga, tumačenje je slično, ali ovdje smo oslobođeni spomenutog metafizičkog objašnjenja.
Dakle, muškarac u vezama ostaje zarobljen željom za povratkom u maternicu, ali taj aspekt zatočeništva spominje se i u taoizmu, odnosno ako muškarac želi krenuti naprijed, trebao bi se osloboditi slike maternice i upoznati svoje izvorno ja. Muškarac se mora suočiti sa s svojom ženskom projiciranom stranom Animom kompleksom, sa svojom žudnjom za povratkom u stanje prvog dodira sa sigurnosti. Kasnije, ta žudnja se manifestira kroz projekciju na ženu, kroz odnos u kojem traži spasenje, a zapravo bježi od vlastite unutarnje cjelovitosti. Proces individuacije zahtijeva povlačenje tih projekcija, što je bolan uvid.
To se postiže promatranjem misaonog procesa bez njegovog ispravljanja. Nema tajne i nema većeg problema osim te tehnike koja zahtijeva istinsku umjetnost promatranja. Nađete se u situaciji i reagirate, vi ispravljate događaj, a mi ne možemo ništa ispraviti jer je to proces u kojem loša situacija nosi skriveni uvid dobiven kroz promatranje. Bez obzira dolazi li sudbina osobe izvana ili iznutra, iskustva i događaji putovanja ostaju isti. Ovisi o tome kroz koji proces prolazite i kako vam je put nametnuo prepreke, s obzirom na to jeste li ekstrovertirani ili introvertirani tip.
Racionalni um tada više nema nikakav autoritet i sve se počinje svoditi na simbole koji se stalno pojavljuju i pokazuju kružno kretanje ili krug. To je simbol mandale (krug i kvadrat koji se nalaze u svim religijama u kršćanstvu, rozeta u Crkvama) i cjelovitosti znanja koju malo tko razumije jer ne poznaje kružni proces energije koji se neprestano odvija u nama. Vidimo ih snovima a u Jungovoj terapiji se koristi za anaitički proces. Promatranjem suprotnosti kod Junga nastuapa transcendentna funkcija. Potrebno je držati napetost između dvije suprotnosti, toćnije između svjesnog stava i nesvjesne kompenzacije i sve dok iz te napetosti ne iznikne treće, novo, simboličko rješenje koje nadilazi oba. Danas gledamo simbole i nemamo pojma što znače jer ne vidimo taj proces iako ih sanjamo svakodnevno, civilizacija živi u predpsihološkom stanju barbarstva u kojem razmišljamo o trivijalnim stvarima i nazivamo se intelektualnim tipovima, a taj proces je iznad tog stanja jer je sam po sebi transformacija koja se ne bavi intelektualnim podjelama stvarnosti. Intelektualci su uglavnom zbog svog ograničenog promatranja stvarnosti u kojem nema mjesta za psihološki pogled, zapravo upadaju u zamku pesimizma jer dijele stvarnost i ona se ne može podijeliti. Razumijevanje promatranja i kružnog procesa suprotnosti bitno je za razumijevanje onoga što taoizam ili druga učenja govore. Drevna učenja bila su samo personifikacija psihološkog procesa koji se odvija u nama. Bilo to kršćanstvo koje nas upućuje na Jastvo kroz Isusa, ili Buda, koji je simbol ne-sebe u budizmu, ili hinduistički atman, nije važno. Rituali su samo okoštali oblici unutarnjeg iskustva koji danas nisu živi jer ljudi oponašaju formu bez sadržaja.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
