Kolektivno nesvjesno je zapravo skup arhetipova koji određuju naše ponašanje, a ono ne postoji da bi manipuliralo našim ponašanjem, već da bi se razvijali kao bića koja postaju sposobna za ljubav. Uzet ćemo arhetip Here koji sam obradio u svojoj knjizi: Muškarac i žena u procjepu.
Hera je božica koja je nositeljica vjernosti i braka. Međutim, tu je božicu prevario Zeus, gdje nastaje povrijeđena božica. Kada se žena identificira s ovim arhetipom, ima snažnu želju za udajom. Svi ti redovi i gužve koje vidite na sajmu vjenčanja dat će vam odgovor na to što je arhetip Here u svakoj ženi. Međutim, kako ne bi bilo zabune, žene koje se ne povezuju s ovim arhetipom, često brak doživljavaju kao nešto bezlično ili kao stvar i kažu da ne mogu osjetiti tu povezanost sa svojim partnerom. Da bi veza postojala, mora postojati identifikacija s božicom ili arhetipom Here.
Bez ovog arhetipa nestali bi kao vrsta i zato je ovaj arhetip toliko jak i važan, ali i opasan ako se ne prevlada. Često čujem o ovom arhetipu na konzultacijama, u kojima se stalno spominje važnost Herine vjernosti, odnosno muške nevjere u kojoj se ovaj mit ispunjava. Na primjer, sjećam se jednog primjera žene koja je bila udana za svog muža 20 godina. Često mu je govorila da pazi da će je prevariti, a njezin otac je prevario majku. Sada dolazi scenarij Herinog mita. Muž ju je prevario, a onda je ona rekla da znala da će ga prevariti. Međutim, nastavila je vezu s njim i borila se za svog muža, želeći dokazati da je bolja žena od druge. Pozadina je bila konkurencija kao zamjena za ljubav, što mnogi parovi rade.
Mnoge ljubavi se odvijaju prema arhetipskim pričama. Hera, ili u ovom slučaju spomenuta žena, dobiva dokaz u nepovjrenje u Animusa ili nerazvijeni Animus u ženi, a sada se može okrenuti osveti, gdje borba protiv muža zamjenjuje stvarno razumijevanje problema. Naime, branila se od stvarne ljubavi birajući muškarca koji će je prevariti te je nakon prevare svog muža svakodnevno osuđivala za njegovu nevjeru. Ovo je čest slučaj jer kod većine žena je nerazvijeni Animus i neprestano se traži nepovjerenje jer je integracija bolna, ona zahtjeva napuštanje mnogih društvenhi konvencija. U svakom slučaju, mehanizmi programiranja prijevare zapravo su programi ili obrambeni mehanizmi u kojima se žrtva i tlačitelj susreću kao ovisni jedno o drugome, kao nositelji polariteta u kojem svaki od njih nosi svoju suprotnost i način da se krivac traži u drugome. Jasno je da su rješenja moguća tek kada se otkriju svi ostali mehanizmi koji se koriste ne samo u ljubavi već i u mnogim objašnjenjima nesretnih okolnosti u kojima se krivac stalno traži u drugome za sve nedače. Ova žena je u vlasti Herinog kompleksa gdje stalna sumnja nije samo racionalni strah iako je bio dio obiteljske povijesti, već aktivno kreairanje stvarnosti prema arhetipskom obrascu. Nesvjesno ona bira muškarca koji će na kraju ispuniti ulogu nevjernog Zeusa, jer samo tada njezin Herin identitet postaje potpun ona može internaizirati povrijeđenu i vjernu suprugu, što joj daje moralnu superiornost i snažan identitet gdje ona trpi i bori se za brak. Ngativni ili neosvješteni Animus kao unutarnji glas joj govori, da u pravu, on je kriv, on je zvijer, a ti si svetica. Rješenje je da osjeti bol i prazninu te da se suoči s tim osjećajima i nadići osjećaj da se brani bijesom i dokazivanjem.
Nikola Žuvela
