Gubici u odnosima ostavljaju traumatična sjećanja.
Velika većina ljudi i dalje ostaje vezana za taj gubitak i ne može razumjeti što su trebali naučiti i koje je bilo značenje tog gubitka.
Ako ne razumijete značenje, gubitak je emocionalna rana koja teži postati bolest. Ona ostaje trajni ožiljak gdje zamjerate životu. To je poput nepravde koju optužujemo za vlastiti neuspjeh. To je uvjetovanje i programiranje osobnosti. Zašto ne shvatiti činjenicu ono što Jung kaže da je duša beskonaćna u svojoj biti, vezanost za obrasce ponašanja čine ljude slabima i nemoćnima. Ne mora biti navezanost samo u vezama, već je to vezanost koja može biti u poslu i drugim odnosima.
Recimo, kada mnogi ljudi izgube posao, ponovno traže posao u nekoj instituciji ili korporaciji i to je vezanost. Ako se vratite u djetinjstvo i osjetite što ste htjeli raditi te usmjerite svoju pažnju i radite na tome dugo vremena, a još manje obraćate pažnju na to što će drugi reći, sigurno ćete otkriti, slobodu i sreću i pronaći ćete kreativni dio koji će vas podržati.
Ako kažete partneru da je slobodan, to ne znači da vas može prevariti, odnosno ako mu date slobodu, tada ćete uživati ​​u društvu partnera jer tada on može biti ono što jest, ali to nije hedonistička sloboda jer sloboda znači: biti slobodan od… Istovremeno, bit ćete svjesni da vaša sreća ne ovisi o njemu. Kada se napetost izgubi, jasno je da vas tada ništa neće zaustaviti u ljubavi. Ali to može biti zamka. Ljudi kažu: ja sam slobodan, ali onda ništa ne poduzimaju po tom pitanju i ne razumiju da je vezanost ili kompleks društva i dalje prisutan i tako stvaraju problem u kojem se nesvjesno povezuju s kolektivom, a da toga nisu svjesni. Ali ako kažete da sam slobodan i ponašate se kao slobodan čovjek, razumijete da sloboda stvara odgovornost i da se tada ponašate u skladu s unutarnjim načelima, što znači da dajete kroz svoju aktivnost i na taj način ste stalno otvoreni u svom srcu za davanje i primanje kao princip na kojem funkcionira odnos.

Ako ste vezani za odobravanje i pohvalu, bit ćete u takvom okruženju u kojem ćete tražiti ljude koji će vas odobravati. Ljubav je zapravo jasnoća percepcije i objektivnost. Ako volite samo jednu stvar, to znači da niste otvoreni za druge stavove, a to je vezanost. Srce koje voli je meko i osjetljivo na način da se po njemu može zgaziti jer je ljubav rizik, ali se otvara onima koji je mogu primiti. Iako bi se ljudi iznenadili, ali malo je onih koji mogu primiti, više je onih koji traže podršku i privrženost, ali to je podrška u formalnosti ne u autentičnosti. Sebičnost ne vidi ljubav, pa mnogi traže partnerske odnose formalne privrženosti. Potrebno je pogledati u prave motive odnosa kako bi se otkrila formalna  privrženost, a potrebna nam je samostalnost kako bi se mogli izražavati stvarni osjećaji.

Nikola Žuvela